Piše: Ana-Marija Viljušić, mag.rehab.educ.
Dana 15. listopada, svake godine obilježavamo Međunarodni dan bijelog štapa. Cilj ovoga dana je podignuti svijest i senzibilizirati javnost o osobama oštećena vida i izazovima s kojima se susreću. Bijeli štap jedan je od načina na koji se osobe oštećena vida mogu samostalno kretati.
No, kako se uopće bijeli štap počeo koristiti za kretanje osoba oštećena vida? Koji su razlozi zašto je štap dobro rješenje za kretanje, a koji su neki od izazova koji se javljaju prilikom kretanja s bijelim štapom?
Povijest korištenja bijelog štapa
Dokazi o korištenju štapa, datiraju još iz biblijskih vremena, kada se za samostalno kretanje koristio pastirski štap. Do 20. stoljeća štap se koristio isključivo za kretanje, dok u desetljećima između dva svjetska rata počinje biti simbol osoba s oštećenjem vida. Prvi bijeli štap datira iz 1921. kada je James Biggs iz Bristola, nakon gubitka vida uslijed nesreće, obojao svoj štap za šetnju u bijelu boju kako bi bio vidljiviji u prometu. Međutim, bijeli štap se u društvu nije pojavljivao do 1931. kada se u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjevernoj Americi počinju pojavljivati pokreti i programi koji su poticali osobe oštećena vida da počnu koristiti bijele štapove. Šezdesetih godina 20.st. nekoliko državnih organizacija i rehabilitacijskih ustanova Sjedinjenih Američkih Država potaknulo je Kongres da 15. listopada proglasi Danom bijelog štapa (Strong, bez dat.). U Hrvatskoj se Dan bijelog štapa počeo obilježavati od 15. listopada 1996. godine (Odluka o proglašenju „Dana bijelog štapa“, 1996).
Karakteristike bijelog štapa
National Academy of Sciences (NAS) objavila je listu poželjnih fizičkih i funkcionalnih karakteristika (Smith i Penrod, 2012):
1. Provodljivost vibracija i taktilnih informacija, ali ne termalne ili električne energije.
2. Dobra raspodjela težine kako bi se postigla ravnoteža, a minimizirao napor i repetitivne ozljede od stresa.
3. Lagan, ali ne poput pera na povjetarcu. Za izradu modernih, laganih bijelih štapova uglavnom se koriste aluminij, stakloplastika ili karbonska vlakna (Blind, 2023).
4. Snažan, izdržljiv, krut i otporan.
5. Visoka vidljivost štapa vozačima i pješacima, kako na danjem svjetlu, tako i u mraku kada je osvijetljen prednjim svjetlima vozila.
Nakon provođenja dodatnih istraživanja, pokazalo se da niti ukupna težina niti distribucija težine nemaju značajan učinak na točnost i umor pojedinca. Međutim, pronađena je još jedna karakteristika koja je važna za korištenje bijelog štapa, a odnosi se na duljinu štapa. Važno je da štap ne bude niti prekratak niti predug, a njegova duljina se pravilno određuje metodom sternuma (Smith i Penrod, 2012). Metoda sternuma odnosi se na određivanje duljine štapa u odnosu na prsnu kost. Kada osoba drži štap vertikalno, vrh štapa trebao bi biti oko 5 centimetara iznad baze prsne kosti (LaGrow & Weessies, 1994 prema Smith i Penrod, 2012).
Prednosti korištenja bijelog štapa
Bijeli štap je dugotrajno i pouzdano pomagalo, na čije korištenje samo u manjoj mjeri mogu utjecati vremenski i temperaturni uvjeti. Njegovo korištenje dodatno je olakšano korisnicima zbog lakog održavanja koje uključuje povremeno mijenjanje vrha štapa i unutarnje užadi (kod sklopivih štapova). Kada ga koriste osobe koje su prošle adekvatan trening orijentacije i kretanja, bijeli štap predstavlja djelotvorno, učinkovito pomagalo za kretanje (Smith i Penrod, 2012). Bijeli štap omogućava osobama neovisnost i samostalnost u kretanju i obavljanju svakodnevnih obaveza, kao i uključivanje u aktivnosti lokalne zajednice. Kao još jednu od prednosti bijelog štapa važno je napomenuti i mogućnost prilagođavanja specifičnim fizičkim potrebama korisnika, primjerice za osobe s amputiranom rukom. U takvim situacijama potrebna je suradnja između instruktora orijentacije i kretanja s specijalistima ortotike i protetike (Smith i Penrod, 2012).
Nedostaci korištenja bijelog štapa
Iako kretanje sa bijelim štapom ima brojne prednosti, postoje i neki nedostaci. Prilikom kretanja ne postoji stopostotna mogućnost zaštite od svih prepreka, pogotovo kada je riječ o preprekama u području gornjeg dijela tijela koje štap ne štiti. Nadalje, kako bi osoba znala pravilno koristiti štap i protumačiti informacije koje njime dobije, trebala bi proći trening orijentacije i kretanja koji zahtijeva vrijeme (ovisno o ustanovi koja pruža uslugu, minimalno 105 sati (Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek) ili 7 tjedana (Centar za rehabilitaciju Silver)). Uslijed češćeg korištenja bijelog štapa, korisnici će imati potrebu mijenjati vrh štapa, zbog loma ili trošenja. Kao što je ranije navedeno, većina vremenskih uvjeta nema utjecaj na kretanje s bijelim štapom, međutim, jaki vjetar jedan je od uvjeta koji može ometati manevriranje štapom (Smith i Penrod, 2012). Još jedan od izazova koji se može pojaviti kod osoba oštećena vida koje se koriste bijelim štapom su različiti osjećaji stigme, srama i brige o tome što će druge osobe misliti o njima (Klubička, 2019).
Zaključak
Bijeli štap ključan je simbol prepoznavanja osoba oštećena vida i njihove samostalnosti, ne samo u kretanju, već u svim sferama života. Razvoj bijelog štapa kroz povijest tekao je od jednostavnog alata za kretanje do prepoznatljivog sredstva koji potiče samopouzdanje i mobilnost. Korištenje bijelog štapa sa sobom donosi mnoge prednosti, ali i izazove s kojima se osobe oštećena vida moraju nositi. Razvoj bijelog štapa se i danas nastavlja u smjeru elektroničkih štapova i različitih pomagala za orijentaciju i kretanje koji se koriste kao nadopuna bijelom štapu.
Literatura:
1. Klubička, I. (2019). Stigma, sram i strah u korištenju bijelog štapa i drugih pomagala u orijentaciji i kretanju osoba oštećena vida (Diplomski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:158:104167
2. Odluka o proglašenju „Dana bijelog štapa“. (bez dat.). Preuzeto 10. listopada 2024. s: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1996_07_54_1005.html
3. Smith, D. L., & Penrod, W. M. (2012). Adaptive Technology for Orientation and Mobility. In Foundations of Orientation and Mobility (3rd ed., Vol. 1). essay, American Foundation for the Blind
4. Strong, P. (bez dat.). The history of the white cane.
