Inkluzivno društvo nije samo lijepa ideja, već to je način života u kojem svi članovi zajednice imaju jednake prilike, osjećaju se dobrodošlo i mogu aktivno sudjelovati u društvu. Osobe s oštećenjem vida svakodnevno se suočavaju s preprekama koje su za mnoge nevidljive, od fizičkih prepreka u prostoru do nedostatka pristupačnih informacija i nejasnih komunikacijskih situacija.
Ipak, inkluzija nije isključivo zadatak institucija ili organizacija. Svaka osoba može pridonijeti stvaranju prijateljskog i dostupnog okruženja. Male promjene u ponašanju, pažljiva komunikacija i razumijevanje stvarnih potreba osoba s oštećenjem vida mogu značajno poboljšati kvalitetu njihova života.
U nastavku donosimo pet praktičnih savjeta kako svatko može podržati inkluzivnije okruženje i olakšati svakodnevni život slijepih i slabovidnih osoba. Ovi jednostavni koraci pomažu da zajednica postane pristupačnija, otvorenija i prijateljskija za sve.
- Koristite pristupačan jezik i komunikaciju
- Obratite se jasno i po imenu.
Primjer: „Ana, stolica je s vaše desne strane.“ - Ako ne znate ime osobe oštećena vida, predstavite se vi: Primjer: „Bok, ja sam Antonija, želite li da Vam pomognem pri ulasku u tramvaj?“
2. Prilagodite prostor
- Održavajte hodnike i javne prostore bez prepreka.
- Primjer: Ne ostavljajte bicikle, dječja kolica ili kutije u prolazu ili hodniku, potrudite se da je ‘prostor prohodan’.
3. Pružite podršku u svakodnevnim situacijama
- Pomozite da osoba dobije potrebne informacije
- Primjer: Ako osoba uđe u trgovinu i ne može pročitati proizvode ili upute, možete joj objasniti funkciju proizvoda i ključne informacije. „Ovo je bočica šampona, sadrži 250 ml tekućine. Poklopac se otvara na pritisak.“
4. Educirajte sebe i druge
- Informirajte se o potrebama i pravima slijepih i slabovidnih.
Primjer: Posjetite radionicu udruge ili volontirajte na nekoj od aktivnosti koja uključuje osobe s oštećenjem vida.
5. Budite strpljivi i empatični
- Poštujte autonomiju i ne pretpostavljajte što netko može ili ne može.
Primjer: Pitanje „Trebate li pomoć?“ umjesto „Ne možete to sami napraviti.“
Male promjene u ponašanju svakoga od nas mogu napraviti veliku razliku u životu slijepih i slabovidnih. Čak i jednostavna gesta poput ljubaznog i jasnog obraćanja, objašnjenja ili održavanja prostora bez prepreka, može nekome olakšati svakodnevicu i učiniti ga sigurnijim. Kada svi zajedno činimo male korake prema inkluziji, gradimo društvo u kojem se svatko osjeća dobrodošlo, poštovano i vrijedno.
Svi smo pozvani biti dio te promjene. Svaka naša gesta, koliko god mala bila, doprinosi toplijoj, prijateljskijoj i dostupnijoj zajednici.
Pažnja i podrška svakoga od nas zaista čini razliku.
