zaštitni znak udruženja  

domagojeva 27, zagreb

 
line decor
 
line decor
 
 
 
 
 
Osmotočkasta brajica
 
Osmotočkasta brajica kao nadogradnja standardnog Braillevog pisma. U broju 218 (srpanj-kolovoz 2007.) Riječi slijepih, inače glasilo Hrvatskog saveza slijepih, objavljen je moj napis Osmotočkasta brajica kao nadogradnja standardnog Braillevog pisma, ali s jednom promjenom: Urednik spomenutog dvomjesečnika, odnosno lektorica gospođa Iva Klobučar, neovlašteno su izmijenili pravilan naziv Braillevo pismo u Brailleovo pismo, polazeći od krive pretpostavke da je drugo ime za brajicu Brailleovo pismo, sugerirajući nam da bi to pismo trebali zvati Brajovo ili možda čak i Brajlovo pismo. Naravno, da je takva sugestija neispravna, a potječe ili iz nepoznavanja izgovora francuskih imena, odnosno iz nedovoljnog poznavanja hrvatskog pravopisa.
 
U hrvatskom jeziku za tvorbu pridjeva i množine imenica postoje, između ostalih, i dva nastavka: -ev- i -ov-. Primjerice kažemo kralj - kraljeva, kraljevi (ne: kralj - kraljova, kraljovi), Gajev pravopis (ne: Gajov pravopis), puž - pužev, puževi (ne: puž - pužov, pužovi) itd. Prezime tvorca brajice piše se u francuskom Braille, a izgovara Braj. Prema tome, pridjev od tog prezimena je - pisano fonetski - Brajev (ne: Brajov ili Brajlov), pa ga kao pridjev - i pridržavajući se etimološkog pravopisa - treba pisati: Brailleev gdje je prvo "e" dio korijena francuski napisanog prezimena Braj, a drugo "e" početno slovo hrvatskog nastavka -ev. Toliko o tome.
 
Kad se radi o jezičnim problemima, niti oblike pridjevske deklinacije ne bi trebalo ispravljati. Primjerice, može se kazati "ulomak iz Šenoina romana" ili "Ulomak iz Šenoinog romana". Nema dvojbe da bi većina nas kazala i napisala "Ulomak iz Šenoinog romana" pa takvo što ne bi trebalo ispravljati. U konkretnom slučaju, nije bilo uputno izraz "nadogradnja standardnog Braillevog pisma" pretvarati u "nadogradnja standardnog Brailleova pisma".
 
I na kraju jedna preporuka: Urednik bi se trebao kloniti intervencija u stručne priloge. Više bi trebao voditi računa o sadržaju tzv. općih priloga te pravopisnim i ostalim pogreškama u njima. I "Riječ slijepih" i zvučni "Izbor" trebalo bi podići na razinu na kojoj su te dvije publikacije u svojoj povijesti već jednom bile.
 
          Ivan Krznarić, prof.
 
      Copyright 2005 UUOSSO, Zagreb