Komunikacija je jedan od najvažnijih elemenata kvalitetnog odnosa između zdravstvenog radnika i pacijenta. Kada je riječ o slijepim i slabovidnim osobama, neke situacije mogu zahtijevati drugačiji način komunikacije, ali osnovno pravilo ostaje jednostavno – osobu treba tretirati ravnopravno, s poštovanjem i bez nepotrebnog stvaranja osjećaja različitosti.
Oštećenje vida ne znači da osoba ne može samostalno komunicirati, donositi odluke ili sudjelovati u razgovoru o vlastitom zdravlju. Naprotiv, najvažnije je omogućiti joj da informacije dobije na način koji joj odgovara.
Predstavite se i obraćajte se izravno osobi
Kada prilazite slijepoj ili slabovidnoj osobi, važno je predstaviti se. Nemojte pretpostavljati da će vas osoba prepoznati po glasu. U zdravstvenom okruženju to je osobito važno jer pacijent često razgovara s različitim zdravstvenim radnicima.
Razgovarajte izravno s pacijentom, a ne s osobom koja ga eventualno prati. Prisutnost pratnje ne znači da ta osoba treba odgovarati umjesto pacijenta.
Također nije potrebno govoriti glasnije nego inače. Oštećenje vida samo po sebi nije povezano s oštećenjem sluha.
Budite konkretni
U komunikaciji sa slijepom osobom nije dovoljno pokazati rukom i reći: „Tamo je“ ili „Ovdje sjednite“. Umjesto toga koristite jasne i konkretne verbalne upute.
Primjerice:
- „Stolica je s vaše desne strane.“
- „Vrata su otprilike dva metra ispred vas.“
- „Stetoskop se nalazi na stolu ispred vas.“
- „Stepenice počinju odmah ispred vas i vode prema dolje.“
Neverbalne geste poput pokazivanja prstom ili kimanja glavom mogu biti korisne u komunikaciji s osobama koje vide, ali same po sebi nisu dovoljne kada razgovaramo s osobom koja ne vidi.
Ne trebate izbjegavati riječi poput „vidjeti“ ili „pogledati“
Uobičajene riječi poput „vidimo se“, „pogledajte“ ili „vidjet ćemo“ nije potrebno izbjegavati. Prirodna komunikacija je poželjnija od pretjeranog razmišljanja o svakoj izgovorenoj riječi.
Važnije je kako komuniciramo, nego koje pojedinačne riječi koristimo.
Pitajte prije nego što pomognete
Jedna od najčešćih pogrešaka je pretpostaviti da slijepa ili slabovidna osoba automatski treba pomoć. Ako želite pomoći, jednostavno pitajte: „Mogu li vam pomoći?“
Ako osoba pomoć odbije, potrebno je to poštovati. Ako je prihvati, pitajte na koji joj način možete pomoći.
Svaka osoba ima vlastite navike i preferencije, pa ono što odgovara jednoj osobi ne mora odgovarati drugoj.
Posebno je važno u zdravstvenoj skrbi
U zdravstvenom sustavu komunikacija ima dodatnu važnost jer pacijent mora razumjeti informacije o svom zdravlju, pretragama, terapiji i daljnjem postupanju. Informacije je potrebno pružiti u obliku koji pacijent može koristiti i razumjeti.
Europska i međunarodna načela zdravstvene skrbi za osobe s invaliditetom naglašavaju važnost pristupačnih zdravstvenih informacija i usluga te prilagodbe komunikacije individualnim potrebama pacijenta.
European Blind Union posebno ističe potrebu da slijepe i slabovidne osobe zdravstvene informacije dobivaju u njima pristupačnom i preferiranom formatu, dok WHO Europe naglašava važnost na osobu usmjerene zdravstvene skrbi i uklanjanja prepreka za osobe s oštećenjem vid