Italija, pokrajina Lombardija, gradovi Lecco i Milano bili su posljednje odredište naše Erasmus+ projektne priče „Zvuk riječi: unapređivanje čitalačke pismenosti osoba oštećena vida“. Ondje smo boravili od 19. do 24. listopada 2024. godine, a bilo je to, bez pretjerivanja, iznimno iskustvo koje je na naše sudionike ostavilo snažan dojam i dodatno ih motiviralo na čitanje i istraživanje književnosti.
Cilj naše grupne mobilnosti bio je omogućiti slijepim i slabovidnim članovima našega čitalačkog kluba da unaprijede svoje čitalačke navike, upoznaju nove načine pristupa književnim i obrazovnim sadržajima te steknu dodatna znanja o tehnologijama i alatima koji im mogu olakšati samostalno čitanje i svakodnevni pristup informacijama. Željeli smo im pružiti priliku da kroz praktične aktivnosti, razmjenu iskustava i upoznavanje kulturne baštine razvijaju svoje čitateljske interese i osvijeste koliko različitih mogućnosti postoji za pristup pisanoj riječi.
Naši domaćini bili su članovi udruge Unione Italiana dei Ciechi e degli Ipovedenti Lecco, koji su se zaista potrudili osmisliti sadržajan program i omogućiti nam upoznavanje različitih aspekata života slijepih i slabovidnih osoba u Italiji. Tijekom šest dana povezali smo edukativne aktivnosti, upoznavanje asistivne tehnologije, razmjenu iskustava i kulturne sadržaje, a upravo je spoj tih aktivnosti mobilnost učinio posebno vrijednom.
Književnost koja potiče na čitanje
Naši domaćini iz Lecca posebno su ponosni na Alessandra Manzonija, jednog od najznačajnijih talijanskih književnika i autora romana „Zaručnici“ (I promessi sposi). Upravo je njegovo književno stvaralaštvo postalo poveznica između upoznavanja talijanske kulturne baštine i osnovnog cilja našega projekta – poticanja čitanja i unapređivanja čitalačke pismenosti osoba s oštećenjem vida.
Roman „Zaručnici“ poslužio nam je kao polazište za istraživanje načina na koje književnost možemo približiti osobama koje tekst ne čitaju u njegovu uobičajenom vizualnom obliku. Razgovarali smo o književnom djelu, njegovu nastanku, likovima i vremenu u kojemu je nastalo, a upoznavanje stvarnih mjesta povezanih s romanom omogućilo nam je da književni sadržaj doživimo na nov i neposredan način.
Za naše sudionike to je bilo posebno motivirajuće iskustvo. Književnost koju su dotad možda poznavali samo kroz naziv, ulomke ili posredne informacije dobila je konkretnu prostornu i kulturnu dimenziju. Slušajući opise mjesta, književne ulomke i priče o Manzonijevu životu, povezivali su sadržaj romana s okruženjem u kojemu je nastao. Takav pristup pokazao nam je kako se interes za čitanje može potaknuti i iskustvima koja nadilaze samo čitanje teksta.
Upravo je to jedna od važnih poruka naše mobilnosti: čitalačka pismenost ne razvija se isključivo čitanjem knjiga, nego i razgovorom o pročitanome, razumijevanjem književnog konteksta, istraživanjem novih tema, povezivanjem sadržaja sa stvarnim životom i razmjenom dojmova s drugim čitateljima.
Susret s Manzonijevim djelom potaknuo je naše sudionike na dodatno zanimanje za roman, njegovu radnju i književne likove, ali i na razmišljanje o tome koliko je važno da književna djela budu dostupna u formatima koji odgovaraju potrebama slijepih i slabovidnih čitatelja. Ako „Zaručnike“ još niste pročitali, svakako ih preporučujemo!
Nove tehnologije daju više mogućnosti za samostalno čitanje i pristup informacijama
Važan dio programa bio je posvećen upoznavanju inovativnih alata i tehnologija koje slijepim i slabovidnim osobama omogućuju lakši pristup informacijama, obrazovnim sadržajima i svakodnevnim aktivnostima.
Kod naših talijanskih domaćina imali smo priliku upoznati i isprobati nekoliko zanimljivih tehnoloških rješenja. Posebno nas je zainteresirao pametni štap, koji uz svoju osnovnu funkciju omogućuje dodatno prepoznavanje prepreka i upozoravanje korisnika putem vibracijskih signala. Isprobali smo njegove mogućnosti i razgovarali o prednostima, ali i ograničenjima u svakodnevnoj uporabi. Kao jedan od nedostataka istaknuta je nelagoda koju dugotrajne vibracije mogu izazvati u ruci korisnika. Ovo iskustvo bilo je dobar podsjetnik na to da tehnologija mora biti prilagođena stvarnim potrebama i mogućnostima osoba koje je koriste.
Upoznali smo se i s uređajem Amazon Echo Dot, pametnim zvučnikom koji koristi glasovnog asistenta Alexu. Putem glasovnih naredbi korisnici mogu dobivati informacije, slušati glazbu i audioknjige te pristupati različitim digitalnim sadržajima. Upravo su takva rješenja zanimljiva u kontekstu čitalačke pismenosti jer omogućuju jednostavniji pristup audioformatima i informacijama bez potrebe za korištenjem vizualnog sučelja.
Predstavljene su nam i pametne naočale Ray-Ban Meta, koje objedinjuju funkcije klasičnih naočala i suvremene digitalne tehnologije. Uz mogućnosti snimanja, reprodukcije zvuka i glasovne interakcije, ovakvi uređaji otvaraju nove mogućnosti za samostalnije prikupljanje informacija i snalaženje u svakodnevnim situacijama.
Razgovarali smo o tome kako pojedini alati mogu pomoći u pristupu knjigama, digitalnim sadržajima i drugim informacijama te koliko je važno poznavati različite mogućnosti kako bi svaki korisnik mogao odabrati rješenje koje mu najviše odgovara.
Razmjena iskustava u prilagodbi obrazovnih i čitalačkih sadržaja
Posebnu vrijednost imala je razmjena iskustava s domaćinima o prilagodbi obrazovnih materijala osobama s oštećenjem vida. Budući da je pristupačnost sadržaja jedan od preduvjeta za razvoj čitalačke pismenosti, zanimalo nas je kako se u Italiji pristupa prilagodbi različitih vrsta tekstova, udžbenika i složenijih obrazovnih sadržaja.
Detaljnije smo upoznali alat EDICO, koji se u Italiji koristi za prilagodbu matematičkih sadržaja slijepim i slabovidnim učenicima. Razgovarali smo o izazovima prilagodbe matematičkih zapisa, simbola, formula i drugih sadržaja koji zahtijevaju drukčiji pristup od običnoga tekstualnog materijala.
Uspoređujući iskustva i metode rada, razmjenjivali smo ideje o mogućnostima unapređivanja pristupačnosti obrazovnih materijala. Takva su nam iskustva važna jer pokazuju da razvoj čitalačke pismenosti podrazumijeva i sposobnost samostalnog pristupa različitim vrstama informacija, a ne samo književnim tekstovima.
Milano: upoznavanje tradicije i mogućnosti podrške slijepim i slabovidnim osobama
Tijekom mobilnosti posjetili smo i Milano, gdje smo obišli Istituto dei Ciechi di Milano, ustanovu s dugom tradicijom rada sa slijepim i slabovidnim osobama.
Posjet nam je omogućio upoznavanje s njihovim djelovanjem, iskustvima i načinima pružanja podrške osobama s oštećenjem vida. Razgovarali smo o važnosti dostupnosti obrazovnih, kulturnih i informativnih sadržaja te o ulozi specijaliziranih ustanova u stvaranju uvjeta za samostalno učenje i aktivno sudjelovanje u društvu.
Posebno je važno što smo tijekom ovakvih susreta mogli razmijeniti iskustva iz svakodnevnog rada s osobama s oštećenjem vida i dodatno osvijestiti koliko je dostupnost informacija važna za njihovu obrazovnu, kulturnu i društvenu uključenost.
U Milanu smo posjetili i Casa Manzoni, kuću u kojoj je živio i stvarao Alessandro Manzoni. Taj je posjet bio uvod u našu književnu šetnju Leccoom i dodatno nas je približio književniku čije je djelo obilježilo naš boravak u Italiji.
Lecco:čitanje koje izlazi izvan stranica knjige
Jedan od najzanimljivijih dijelova mobilnosti bila je vođena šetnja Leccoom, gradom koji je snažno povezan s romanom „Zaručnici“. Naši domaćini pripremili su obilazak mjesta koja se spominju u romanu ili su povezana s Manzonijevim životom i stvaralaštvom.
Ova aktivnost bila je mnogo više od turističkog razgledavanja. Njezin je cilj bio pokazati kako se književnost može približiti slijepim i slabovidnim osobama kroz slušanje, pripovijedanje, razgovor, upoznavanje prostora i povezivanje književnih opisa sa stvarnim okruženjem.
Sudionici su imali priliku slušati književne ulomke, upoznati povijesni kontekst i razgovarati o mjestima koja su nadahnula Manzonija. Na taj su način aktivno sudjelovali u upoznavanju književnog djela, razvijali sposobnost povezivanja informacija i stvarali vlastitu predodžbu o prostoru opisanom u romanu.
Naša prva postaja bila je Villa Manzoni, obiteljski dom Alessandra Manzonija u četvrti Caleotto, u kojemu se danas nalazi Muzej Manzoni. Upravo je ovaj prostor idealno polazište za upoznavanje književnikova života i njegova odnosa prema kraju koji je obilježio njegovo stvaralaštvo.
Posebno nam je zanimljivo bilo povezati Manzonijev poznati opis jezera Como i okolnih planina s krajolikom koji smo imali priliku upoznati tijekom boravka:
„Onaj ogranak jezera Como, koji se okreće prema jugu između dva neprekinuta lanca planina, svih zaljeva i uvala prema izbočenim i povučenim stranama…“
Nastavili smo prema Piazza XX Settembre, povijesnom središtu Lecca, koje nas je podsjetilo na nekadašnju trgovačku ulogu grada. I ovo mjesto ima svoje mjesto u uvodnim redcima romana, u kojima Manzoni opisuje Lecco kao trgovište koje se postupno razvija u grad.
Sljedeća postaja bio je most Azzone Visconti, poznat i kao Ponte Vecchio, povijesni most iz 14. stoljeća preko rijeke Adde. Uz priču o njegovoj povijesti čuli smo i Manzonijev opis mjesta na kojemu jezero završava, a rijeka ponovno počinje.
Naša književna šetnja završila je u Pescarenicu, povijesnoj ribarskoj četvrti povezanoj s likom fra Cristofora. Ondje smo upoznali mjesto nekadašnjeg kapucinskog samostana, od kojega je sačuvana crkva svetih Materna i Lucije. Upravo je fra Cristoforo jedan od važnih likova romana, a Pescarenico je jedino mjesto koje Manzoni u djelu naziva svojim pravim imenom.
Ovakav način upoznavanja književnosti pokazao se iznimno zanimljivim i motivirajućim. Sudionici nisu bili samo slušatelji informacija o književniku i njegovu djelu, nego aktivni sudionici književnog doživljaja. Povezivanje književnih ulomaka sa stvarnim lokacijama, razgovor o likovima i radnji te zajedničko istraživanje kulturne baštine potaknuli su interes za čitanje i pokazali da književnost može biti dostupna i zanimljiva na različite načine.
Zajedničko iskustvo koje potiče na daljnje čitanje
Naša grupna mobilnost u Italiji još je jednom potvrdila koliko je važno osobama s oštećenjem vida omogućiti pristup književnosti, obrazovanju i kulturnim sadržajima u formatima i na načine koji odgovaraju njihovim potrebama.
Sva četiri sudionika bili su članovi našega čitalačkog kluba, što znači da su već imali razvijen interes za čitanje i motivaciju za upoznavanje novih književnih djela. Mobilnost im je omogućila da taj interes dodatno razvijaju, upoznaju nove načine pristupa informacijama i otkriju kako tehnologija, audiovizualni sadržaji i iskustveno učenje mogu obogatiti njihov čitateljski svijet.
Posebno nam je drago što je putovanje dodatno potaknulo sudionike na čitanje. Susret s Manzonijevim djelom i njegovom književnom baštinom pokazao im je da iza svake knjige postoji mnogo više od samoga teksta – povijest, prostor, ljudi, običaji i priče koje se mogu istraživati na različite načine. Takav pristup može biti snažan poticaj za odabir novih knjiga, slušanje audioknjiga, razgovor o pročitanome i aktivnije sudjelovanje u radu čitalačkog kluba.
Osim čitalačkih i obrazovnih sadržaja, zajedničko putovanje pridonijelo je jačanju društvenih veza među sudionicima. Razmjena iskustava, međusobna podrška, zajedničko istraživanje i druženje stvorili su dodatni osjećaj pripadnosti i potaknuli sudionike na aktivnije sudjelovanje u kulturnim i društvenim aktivnostima.
Iz Italije smo se vratili bogatiji za nova znanja, iskustva, poznanstva i ideje koje ćemo nastojati primijeniti u daljnjem radu Udruge. Naučili smo da se čitalačka pismenost razvija na mnogo načina, da pristup knjizi ne mora biti ograničen jednim formatom i da književnost može povezivati ljude, prostore i iskustva neovisno o načinu na koji pojedinac čita.
Hvala našim domaćinima iz udruge Unione Italiana dei Ciechi e degli Ipovedenti Lecco na gostoprimstvu, trudu i izvrsno osmišljenom programu, a svim sudionicima na otvorenosti, znatiželji i spremnosti na učenje.
