zaštitni znak udruženja  

domagojeva 27, zagreb

 
line decor
 
line decor
 
 
 
 
17. travnja ove godine Seadu Muhamedagiću je svečano uručena godišnja nagrada za književno prevođenje Iso Velikanović koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Svečanom činu uručenja nazočile su mnoge osobe iz hrvatske kulture.
U nastavku objavljujemo dva kraća priloga koja su u vezi sa Seadom i njegovom nagradom.
 
PISAC I NJEGOV PREVODITELJ
 
Stani, pani
 
Čini se da se sve pobrkalo. Istovremeno svjedočimo pravim ljudskim dramama, smrti djece zbog nečije gluposti, nepažnje ili previda, teškom kriminalu, bezosjećajnosti i beskrupuloznosti, no onda u samo sekundu, dvije, skočimo na probleme nekog drugog značenja, neke druge tenzije, eto recimo na problem biciklista u Zagrebu. Ne vozim bicikl, ali mi njihovi vozači niti ne smetaju, osim kad obijesno projure Cvjetnim trgom ili Bogovićevom, gotovo rušeći čak i ovako skladno dimenzionirane ljude poput mene, čvrsto postavljene u neku od svojih sumnji i strahova. Znam i vjerujem da je riječ o rijetkim iznimkama, o nekom nervoznom danu, nečemu što se samo po sebi događa jer su ljudi takvi, jer svaka zajednica mora pokatkad imati i te nemirne i destruktivne jedinke koje, eto brzo pedaliraju u neki svoj beskraj. Hodam gradom, pazim da ne ugacam u još svježu traku žute boje iscrtanu nehajno, masno i debelo na nevinom zagrebačkom pločniku, mjestu prave češke komedije s jahačima pedala i kontrolorima njihova prolaska, predanim muškarcima u odorama, strogih pogleda, ali nešto nježnijih duša, kakve već u dobrim češkim komedijama i imaju takvi likovi. Pane Milivoj, kak je na poslu, čime se najviše bavite? Pa gospođo Beba, najviše kako znate, lovimo prijestupnike! Aha, sretno, čuvajte se, promrmlja gospođa Beba koreći se malko zbog gluposti svog pitanja. Ipak je nešto kopka, pa pita: Lopove? Ma bicikliste gospođo Beba, bicikliste, tu bagru! Aha, sad torbice kradu na biciklima, koje vrijeme pane Milivoj, koje nezgodno vrijeme, zato ja rijetko izlazim! I rastanu se na hodniku, Milivoj žustro popravi odoru, pogleda se u zamuljano staklo ulaznih vrata zgrade i požuri prema službenoj škodi. Svakog dana sve više problema pomisli, svakog dana sve više tih glupih staza, pa i više prekršaja. Meškolji se u nelagodi koju mu donosi joše jedan petak na poslu, ali najednom, spašava ga misao o tome kako je normalno da svako uvođenje reda proizvodi i jednaku količinu nereda. Negdje je to pročitao, u nekom horoskopu za lavove. Kad bismo se znali smiješiti i kad bismo to još, zbog svega što se oko nas događa mogli, tako bismo vjerujem doživjeli tu strku po gradu, ona je, kad se je stavi u naš premoreni kontekst, doista smiješna na neki tragičan način.
 
Pisac i njegov prevoditelj
 
Nekako vjerujem da bi taj mrzovoljni, a veliki austrijski pisac Thomas Bernhard bio jako zadovoljan da je uspio upoznati svoje prevoditelje u Hrvatskoj, Seada Muhamedagića i Borisa Perića. Vjerujem to zato što sve njegove knjige tako skladno i lijepo dišu na hrvatskom, tako se dobro čitaju i lako se u njima može osjetiti nervoza i prezir koji je Bernhard uglavnom osjećao kad je ljudski bitak u pitanju, uz osjetnu količinu gađenja prema licemjerju društvenih normi, individualnih nada ili neke, možda i glupe, potrage za srećom. Nedavno je Sead Muhamedagić dobio nagradu Iso Velikanović za svoj sjajni prijevod opsežne Bernhardove proze Brisanje.raspad, dok čitam tu knjigu, istovremeno putujem i kroz Gubitnika (meni najdražu knjigu ovog autora) u Perićevom prijevodu. I mislim, kako bez obzira na neke naše stvaralačke nemoći, pomodnosti, primitivizam i snobizam kojim naša kultura često odiše, imamo barem dva, tri velika prevoditelja s njemačkog, ljude koji mogu, ovako zahtjevne pisce učiniti našima u svoj njihovoj punoći i preciznosti.
 
Pas u narančama
 
 Kad sam već spomenuo one žute trake koje odnedavno dreče po glavnom gradu, ne mogu se se ne sjetiti i nečeg ukusnog, a opet žutog. Morski pas u umaku od naranče! Zvuči poprilično avanturistički, ali je ustvari vrlo jednostavno, važno je samo kupiti svježu ribu, narezati je i pomočiti u mlijeku sat, dva, pa onda posoliti, pobrašniti i kratko ispeći na malo maslinova ulja, izvaditi iz tavice u koju najprije dodajte kockicu maslaca, pa sok dviju naranči, malo suhog bijelog vina, soli i papra, nakon svega to dobro prokuhajte. Uz malo riže, posložite ribu i onda iscrtajte svoje, slobodne, debele i guste žute trake kuda god želite i jedite i vozite u miru!
 
Tomislav Gotovac u New Yorku
 
Pročitao sam negdje vijest da će u New Yorku biti prikazani filmovi Toma Gotovca, a u Varšavi postavljena izložba njegovih radova. Razveselilo me je to, Tom je ionako svojom avangardom davno opkoračio i istok i zapad, ugazio tamo gdje se nije smjelo, nasmijao se onima koji to nisu voljeli. U kontekstu odlaska nekolicine naših političara na činovničke dužnosti u daleku Europu, pomišljam kako bi to bilo baš lijepo i jednako toliko nemoguće, da u nekoj čik pauzi netko od naših uzdanica, upita kojeg kolegu iz Poljske: Jeste li, štovani kolega otišli pogledati radove velikog svjetskog umjetnika iz Hrvatske, upravo u Varšavi traje izložba? Znate, bez takvih, mi danas ne bismo ovdje sjedili, znate li to, bez takvih ljudi nas ovdje ne bi bilo!
 
 
O Seadu Muhamedagiću – ukratko
 
Sead Muhamedagić rođen je 1954. na Skokovima kraj Cazina (BiH). Nakon osnovne škole u Sarajevu nastavlja školovanje u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao germanistiku i jugoslavistiku. Usavršavao se u Münsteru i Beču.
Književnim prevođenjem i publicistikom bavi se već 30 godina. Kao prevoditelj specijalizirao se za austrijsku književnost, a jedno od težišta mu je prevođenje austrijske drame (Schnitzler, Hofmannsthal, Michel, Horvath, Bernhard, Handke, Turrini, Jelinek, Jonke, Mitterer, Altmann, Saenger, Schwab). Također prevodi liriku (osobito se ističu prepjevi uglazbljene poezije te prepjevi novijih pjesnika njemačkog jezika: Kramer, Turrini, Hensel itd.), esejistiku, književno-znanstvenu i muzikološku literaturu. Osim prevođenja s njemačkoga na hrvatski uspješno prevodi i na njemački (osobito liriku, dramu i esejistiku).      Noviji književni prijevodi:
1. Peter Turrini: Nekoliko koraka natrag. Odabrane pjesme. Meandar, Zagreb, 1997.
2. Dietrich Schwanitz: Teorija sistema i književnost. Nova paradigma. mD, Zagreb, 2000.
3. Karl Kraus: Izreke i protuslovlja. Aforizmi. Disput, Zagreb, 2001.
4. Sead Muhamedagić (prir.) Antologija novije austrijske drame. ITI, Zagreb, 2002.
5. Gert Jonke: Insektarij, (Disput, Zagreb, 2002.
6. Arthur Schnitzler: Daleka zemlja; Profesor Bernhardi Drame. Disput, Zagreb, 2002.
7. Thomas Bernhard: Trg heroja. Izabrane drame. Meandar, Zagreb, 2003.
8. Klaus Hensel: Humboltova ulica, Rimsko crveno. Ljubavne pjesme. Durieux, Zagreb, 2004.).
9. Theodor Kramer: Drugo svjetlo. Izabrane pjesme. Disput, Zagreb, 2004.
10. Monika Wogrolly: Nemilosrdna. Roman. 90 stupnjeva, Zagreb, 2005.
11. Karl Kraus: Pro domo et mundo. Aforizmi. disput, Zagreb, 2006.
12. Ödön von Horvath: Kazimir i Karolina. Drama. HNK «Ivan Zajc», Rijeka, 2006.
13. Rudolf Otto: sveto. O iracionalnom u ideji božanskoga i njezinu odnosu spram racionalnoga. Scarabeus, Zagreb, 2006.
14. Ludwig Laher: Degeneracija srca. Roman. Disput, Zagreb, 2007.
15. Konrad Paul Liessmann: Teorija neobrazovanosti. Zablude društva znanja. Esej. Jesenski & Turk, Zagreb, 2008.
16. W. G. Sebald: Emigranti. Roman. Vuković & Runjić, Zagreb, 2008.
17. Annemarie Schimmel: Isus i Marija u islamskoj mistici. Jesenski & Turk, Zagreb, 2009.
18. Walter Kappacher: Palača muha. Roman. Disput, Zagreb, 2010.
19. Alois Hotschnig: Ludwigova soba. Roman. Disput, Zagreb, 2011.
20. Thomas Bernhard: Brisanje. Raspad. Roman. MeandarMedia, Zagreb, 2011.
Za prevodilački rad dobio je godišnju nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca (1996.), nagradu "Kultur Kontakt" za književno prevođenje (1997.), Državnu nagradu za književno prevođenje Republike Austrije (2002.) te godišnju nagradu za književno prevođenje "Iso Velikanović" koju mu je za 2011. godinu dodijelilo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Osim prevođenja i publicistike bavi se pjesništvom i esejistikom, pa mu je objavljena zbirka pjesama Slijepčev vir (Pop & Pop, Zagreb, 2001.) te knjiga književno-duhovnih eseja "Miris neba" (Karista,Zagreb, 2010.). Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatskog društva pisaca.
      Copyright 2005 UUOSSO, Zagreb