zaštitni znak udruženja  

Đorđićeva 20, Zagreb

 
line decor
 
line decor
 
 
 
 
 
SVJETSKI DAN BRAJICE
 
Temeljem preporuke Skupštine Svjetskog saveza slijepih, održane u Melbourneu (Australija) 2000., ove smo godine prvi puta u Hrvatskoj obilježili 4. siječnja kao svjetski, možda ispravnije kazano međunarodni dan brajice. 4. siječnja je rođendan tvorca pisma za slijepe slijepog Francuza Louisa Braillea.
 
Kao što je poznato Louis Braille je živio svega 43 godine (4. siječnja 1809. do 6. siječnja 1852. godine). Kao trogodišnje dijete nesretnim je slučajem izgubio vid, a kao šesnaestogodišnjak stvorio je šestočkasto (ne šestotočkasto) pismo za slijepe koje po njemu nazivamo brajica.
 
Riječ brajica kao naziv za pismo za slijepe Louisa Braillea prvi je upotrijebio Mirko Vidulić, prof. iz Zagreba (rođen u Žmanu na Dugom otoku). Pravo je čudo da tu riječ nije prije profesora Vidulića upotrijebio Stanislav Šarić, prof., slijepi hrvatski književnik i pionir na području primjene i usavršavanja brajice ne samo u Hrvatskoj, nego i na području čitave bivše Jugoslavije.
 
Brajicu je za potrebe svog prvog učenika, a kasnije i prvog Zavoda za slijepu djecu, uveo u Hrvatsku prvi hrvatski tiflopedagog Vinko Bek. Njegov standard koristio se sve do početka pedesetih godina 20. stoljeća na području čitave bivše Jugoslavije. Tada su, naime, promijenjeni brajevi znakovi za glasove "č" i "dž".
 
Sredinom pedesetih godina intenzivira se rad na usavršavanju brajice. Prije svega to se očituje željom za stvaranjem i uvođenjem kratkopisa kako bi se i na tom području naša zemlja približila razvijenim zemljama engleskog, francuskog i njemačkog govornog područja. Sredinom šezdesetih godina ulogu glavnog, ako ne i jedinog promicatelja novih rješenja na području brajice za čitavu tadašnju državu preuzimaju Hrvatski savez slijepih i Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" iz Zagreba. Na žalost, sredinom osamdesetih godina dolazi do potpunog zamiranja te aktivnosti, pa je za to razdoblje najkarakterističnija odluka o poništenju svih u međuvremenu usvojenih novih rješenja na području brajice.
Nakon osamostaljivanja naše domovine formira se Hrvatski odbor za brajicu; rad na usavršavanju brajice ponovo se intenzivira. Objavljene su neke značajne, ali i poneke upitne publikacije s područja brajice, usvojena je osmotočkasta (kompjutorska) brajica, ponovo su prihvaćena neka rješenja iz 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Međutim, nije se otišlo korak dalje, tj. nije općenito prihvaćen prijedlog Udruženja za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba o maksimalnoj unifikaciji brajice kao sustava.
 
Nakon ovog kratkog prikaza i pregleda stanja na području usavršavanja brajice u našoj zemlji, vratimo se na sam sustav Brailleevog pisma. Neosporna je genijalnost Braillevog izuma. Unatoč korištenju samo 63 znaka (64. znak = razmak je zajednički svim pismima), Braille je stvorio pismo za svakodnevnu uporabu, notno pismo i osnove matematičke notacije za slijepe. Kasnije su mnogi slijepi iz različitih zemalja poboljšali izvorni Brailleev sustav (npr. uvođenjem znaka za veliko i velika slova), izradili notacije za različita područja (matematika, fizika, kemija, elektrotehnika, šah, informatika, kratkopisi, stenografija itd.). Zanimljivo je da svi slijepi u svijetu koriste ista 63 znaka brajice, ali ih različito čitaju. Prema tome, u brajici nema razlike - barem ne što se oblika slova tiče - između latinice, ćirilice, arapskog, kineskog ili bilo kojeg drugog pisma. Po tome je Brailleev sustav najuniverzalnije svjetsko pismo.
 
U netom istekloj 2004. godini po četrdeseti puta smo obilježili 15. listopada kao međunarodni Dan bijeloga štapa. S tim u vezi svakako je zanimljivo istaći da unatoč činjenici da brajicu koristi mnogo veći broj slijepih, nego što ih koristi bijeli štap, još uvijek ne postoji opće proglašeni i prihvaćeni međunarodni Dan brajice.
 
I na kraju, upitajmo se kakvi su izgledi brajice da zadrži prvo mjesto među pomagalima u školovanju, na radnom mjestu i svakodnevnom životu slijepih. Unatoč pojavi zvučne knjige i osobnog računala brajica i dalje ostaje među najvećim otkrićima koja su slijepima omogućila kulturnu, socijalnu i radnu integraciju. Međutim i ipak, ne možemo biti zadovoljni - barem ne u našoj zemlji - stupnjem korištenja pisma za slijepe, pa kao posljedica toga i pismenošću naših slijepih građana. O tomu možda najrječitije govore niske naklade brajevih časopisa, mali broj korisnika odjela brajevih publikacija pri knjižnicama za slijepe te činjenica da Hrvatska knjižnica za slijepe i Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" već odavno nisu nositelji napretka na području primjene i usavršavanja brajice, a po prirodi stvari, baš oni bi to trebali biti.
 
Kako povećati broj aktivnih korisnika brajice? Prije svega slijepim učenicima i studentima treba osigurati što je moguće više udžbenika i ostale školske literature na brajici, brajeve publikacije trebaju biti atraktivnog sadržaja i tiskane u prihvatljivom formatu i uvezu, na brajici je potrebno tiskati više stručne literature i više djela lijepe književnosti, pa čak i one tzv. lake - popularne, znanstveno-popularne i slične literature. Zahvaljujući pravoj revoluciji u brajevom tiskarstvu, do koje je došlo uvođenjem kompjutorske tehnike u ovu djelatnost, spomenuti zahtjevi nisu više teško ostvarivi. Modernizacija brajevog tiskarstva stvorila je uvjete da slijepi učenici već danas imaju mnogo više udžbenika nego što je to ikada do sada bio slučaj. Razumije se da je mnogo lakše davati prijedloge kako što učiniti nego nešto provesti u djelo. S druge strane nedvojbena je činjenica da je u svim generacijama slijepih bilo onih koji su se brajicom itekako dobro služili. Pitanje je samo kako povećati taj mali broj aktivnih korisnika brajice, a smanjiti onaj i previše veliki broj poznavatelja pisma za slijepe koji po izlasku iz škole nikada ništa ne napišu niti pročitaju na brajici. Kad budemo znali kako ovo učiniti, nećemo više morati raspravljati o nepopularnosti brajice i jadikovati nad tim stanjem.
 
Naš doprinos na međunarodnoj razini na području brajice jeste klasifikacija znakova tog pisma. Hrvatska klasifikacija svrstava sve brajeve znakove u 7 skupina: 6 skupina od po 10, a jednu od samo 3 znaka. Pet prvih skupina jednake su u svim postojećim klasifikacijama. Na području usavršavanja i primjene brajice osobito su se u našoj zemlji istakli već spomenuti slijepi književnik Stanislav Šarić te Ivan Krznarić i Milutin Šakić (profesori Centra za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" iz Zagreba).
 
                                                                                              Ivan Krznarić, prof.
 
      Copyright 2005 UUOSSO, Zagreb