Đorđićeva 20, Zagreb
|
|
| Projekti |
| Aktualne obavijesti |
| O nama |
| Gdje smo |
| Pomagala |
| Brajica |
| Školovanje slijepih |
| Stvaralaštvo slijepih |
| Slijepi u medijima |
| Početna |
| Suradnički prilozi |
| Izdavaštvo |
| Udžbenici |
| Oštećenje vida |
| Novosti |
| Informacije |
Osvrti na objavljeni Hrvatski standard brajice (16. ožujka 2021.)
1.
«STANDARD HRVATSKE BRAJICE» PISMO ZA SLIJEPE, NAZIV I PRIMJENA
1
Neposredni povod i razlog za nastanak ovog dokumenta i njegovo objavljivanje jest uzrujani poziv jednog slijepog intelektualca koji je pretraživao internet i naišao na internetskoj stranici Hrvatskog saveza slijepih na publikaciju «STANDARD HRVATSKE BRAJICE» "autorice" Mladene Funtek. Interesirao se da li netko zna tko je gospođa Funtek, mag. rehab. educ. iz Zagreba i otkud se ona pojavila kao stručnjak za brajicu. Mišljenja je da uz tolike slijepe intelektualce nema mjesta za rad na primjeni i usavršavanju pisma za slijepe anonimnim i neprovjerenim osobama koje vide jer to pismo nije njihovo osnovno pismo. S takvim stajalištem mogu se složiti svi slijepi koji se čitav život služe brajicom i koji je svakodnevno upotrebljavaju. Razumije se da se brajicom mogu baviti i osobe koje vide, ali one moraju biti priznate , i poznate te prihvaćene kao stručnjaci. Publikacija je objavljena na crnom tisku u kolovozu 2020., a može se pogledati i preuzeti s internetske stranice Hrvatskog saveza slijepih. Standard je vjerojatno usvojio Hrvatski odbor za brajicu pri Hrvatskom savezu slijepih čiji je sastav - u najmanju ruku - ustrojen na čudan, a to će reći i neprihvatljiv način pa njegove eventualne odluke nikoga ne obvezuju te su slijedom toga ilegalne i nelegalne. Sama autorica je na području brajice anonimni subjekt - brajicu vjerojatno teoretski donekle pozna, ali se njome zasigurno aktivno ne koristi. O svemu ovome nešto će se više kazati u nastavku ovog priloga.
Danas se u svim zemljama (državama) bivše Jugoslavije za pismo za slijepe, što ga je 1825. stvorio (nije ga pronašao) slijepi šesnaestogodišnji Francuz Louis Braille (izgovor: Luj Braj) upotrebljava naziv BRAJICA, koje se još naziva i braj, Brajevo pismo, Brailleevo (ne Brailleovo pismo). Podosta je ljudi koji pišu Brailleovo pismo (što je pogrešno) ,bugući da u hrvatskom i ostalim južnoslavenskim jezicima - između ostalog za tvorbu pridjeva koristimo dva nastavka: -ov, -ova, ovo i -ev, -eva, -evo (ovaj drugi nastavak dodaje se imenicama, odnosno riječima koje završavaju na ili se njihov zadnji suglasnik izgovara kao č, ć, đ, dž, j, lj, nj, š i ž (npr. bič-evi, sić-evi, bedž-evi, smuđ-evi, kraj-evi, kralj-evi, panj-evi, koš-evi, muž-evi, Braille-evo itd.), a ne bič-ovi, sić-ovi, bedž-ovi, smuđ-ovi, kraj-ovi, kralj-ovi, panj-ovi, koš-ovi, muž-ovi, Braille-ovo itd.). Budući da je hrvatski pravopis fonetski riječi se ne mogu pisati na jedan, a izgovarati na drugi način - usp. Brailleev i Brailleov.
Izraz BRAJICA prvi je upotrijebio slijepi Hrvat Mirko Vidulić, prof. iz Zagreba (rodom iz Žmana na Dugom otoku). Pridjev od Braille = Brailleev ili Brajev (pisano početnim velikim B) može se rabiti kad se radi o pismu, ali ne i o papiru ili pisaćem stroju koje koriste slijepi itd., budući da papir i pisaći stroj nije stvorio Louis Braille. Kao pridjev više se koristi BRAJEV nego BRAJIČNI što je u redu.
Zna se da se znakovi brajice tvore pomoću šest točkica čijom se kombinacijom mogu dobiti 63 pisana i jedan nepisani znak = razmak. Znak koji se sastoji od svih šest točkica zove se šestočka (šest-točka), a ne šestotočka (šesto-točka. "Šestotočka" bi bio znak od šesto točkica, a takav znak - koliko je poznato - još ne postoji. Po analogiji sa "šesterokut" vjerojatno bi u duhu hrvatskog jezika bilo ispravnije šestočku nazivati "šesterotočka". Međutim, takav izraz u hrvatskom - barem za sada - ne postoji.
Za većinu jezika postoje dvije vrste brajice:
1. Puno pismo i
2. Standardna brajica (standardno pismo).
Nekoliko jezika imaju četiri vrste brajice:
1. Puno pismo,
2. Standardna brajica,
3. Kratkopis i
4. Stenografija (stenobrajica).
Zanimljivo je da se u zemljama koje koriste kratkopis, brajica najviše koristi i usavršava.
Riječ-dvije o spomenutim vrstama brajice
1. Puno pismo
U ovoj se brajici ne koriste nikakve kratice. Za svaki znak (slovo) crnog tiska upotrebljava se samo jedan brajev znak. U hrvatskom se, primjerice glasovi "dž", "lj" i "nj" u latinici za hrvatsko pismo (gajica) pišu s dva znaka. Isto se tako u njemačkom jeziku svi glasovi pišu isto kao i na crnom tisku, a to znači da se glas "š", primjerice, piše s tri znaka = s-c-h. Isto vrijedi i za dvoglase (diftonge).
2. Standardna brajica
U ovoj se brajici koristi manji broj kratica (u hrvatskom četiri, pa pišemo:
točkice 12456 = dž,
točkice 1256 = lj,
točkice 1246 = nj i
točkice 23456 = st,
a u njemačkom osam:
točkice 1456 = ch,
točkice 156 = s-c-h,
točkice 23456 = st,
točkice 16 = au,
točkice 34 = äu,
točkice 146 = ei,
točkice 126 = eu te
točkice 346 = ie.
U standardnoj se brajici - kao uostalom i punom pismu - dosljedno koriste sva pravopisna pravila za dotičan jezik. Prilikom promjena u standardnoj brajici ni u jednom jeziku se ne odustaje od pisanja odgovarajućih glasova jednim znakom. Tako, na primjer, nitko nikada nije pomislio da bi se znak točkice 1456 = ch u njemačkom trebao pisati kao "ch" (jedno od tri njemačka znaka za slova "h") itd. Takvo primitivno rješenje nalazi se jedino u Standardu za hrvatsku brajicu gospođe Mladene Funtek i HSS-ovog "odbora za brajicu".
3. Kratkopis
U kratkopisu se koriste mnoge kratice ovisno o strukturi pojedinog jezika. Najmanje kratica ima u engleskom, više u hrvatskom još više u njemačkom, a najviše u kratkopisu za francuski jezik. Kratkopisi za engleski, njemački i francuski jezik nastali su još u drugoj polovici 19. stoljeća - oni se još i danas koriste (vremenom su oni ponešto mijenjani, uglavnom zbog usklađivanja s razvojem pojedinog jezika i tehnike koja se koristi u pisanju). U kratkopisu se striktno koriste pravopisna pravila za dotičan jezik. Neka su odstupanja postojala u engleskom kratkopisu, od kojih se u novije vrijeme (nakon uvođenja unificirane brajice za engleski jezik) odustalo. Kratkopis za hrvatski jezik se ne koristi, mada je bilo više neuspješnih pokušaja njegovog uvođenja u škole te knjige, časopise i ostale publikacije.
4. Brajeva stenografija (stenobrajica)
Ova vrsta brajice koristi se u njemačkom, francuskom i anglosaksonskom jezičnom području. U stenobrajici većina se pravopisnih znakova ne koristi.
Zbog premalog broja znakova, u sve četiri vrste brajice mnogi znakovi imaju po dva ili višeznačenja, ovisno o kontekstu u kojem se pojavljuju. Tako se na primjer znak točkice 235 čita kao uskličnik ili plus itd.
U svijetu se danas koriste uglavnom dva standarda za brajicu: američki (anglosaksoncki - koristi se u SAD-u, Kanadi, australiji, Novom Zelandu i drugim zemljama u kojima je engleski službeni jezik. U Ujedinjenom Kraljevstvu upotrebljava se američki standard s primjesama europskoga.
Europski (njemački, odnosno marburški standard) upotrebljava se u većini europskih zemalja pa tako i iu državama bivše Jugoslavije. Doduše, mnoge zemlje imaju vlastita rješenja kad se radi o primjeni brajice općenito i posebnih notacija (matematika, fizika i kemija, glazba, fonetsko pismo, elektrotehnička, šahovska i ostale notacije).
Između američkog i europskog standarda postoje male, ali bitne razlike, primjerice u pisanju velikih slova, nekih interpunktnih znakova te znakova za isticanje. Stoga je smiješno kada gospođa Funtek u popisu korištene literature navodi samo publikacije tiskane u sjedinjenim američkim državama i Ujedinjenom Kraljevstvu, ali nijednu tiskanu u Europi, izuzevši nešto od Slovenskog povjerenstva za brajicu - dobro se zna da Su Slovenci bili uvijek iza Hrvatske pa stoga još više čudi da bismo se mi trebali ugledati na Sloveniju. Hrvatska je dugo vremena bila prvak na području primjene i usavršavanja brajice. Ipak, ne bi bilo korektno ne spomenuti uratke A. Bakovića, prof., Jasmine Bele, prof. i UUOSSO. Doduše, ti se dokumenti ne odnose na sistematizaciju brajice.
Ovaj odlomak ne bi bio potpun kad se ne bi spomenula i osmotočkasta (računalna, kompjutorska) brajica. U njoj pomoću osam točkica dobivamo 255 pisanih i 1 nepisani znak (razmak). Ona se koristi za rad na računalima (brajevi retci i elektroničke bilježnice za slijepe). Tu ne postoje nikakve kratice, a svakom znaku crnog tiska pridružen je samo po jedan brajev znak. Ovdje se za pisanje brojeva i velikih slova ne koriste predznaci: točkice 3456 = brojčani znak,
točkice 46 = znak za jedno veliko slovo i
točkice 45 = znak za više velikih slova.
Američka i europska osmotočkasta (računalna) brajica kao i ostale specifične notacije potpuno se razlikuju. Jedina su iznimka glazbena notacija i brajevo fonetsko pismo koje se u čitavom svijetu koriste u istovjetnom obliku. Kako iz rečenoga proizlazi, ni u osmotočkastoj se brajici ne mogu prikazati svi znakovi crnog tiska kojih ima više od 60 tisuća. Stoga za gotovo svaki jezik postoji posebna brajeva kodna stranica od 256 znakova.
Osim ova dva standarda za brajicu postoje i posebni standardi za arapski, hebrejski i ostale slične jezike, te japanski, kineski i srodne jezike. Oni se po znakovima za interpunkciju i ostalim posebnim znakovima značajno razlikuju od europskog i američkog standarda.
2
STANDARDIZACIJA PISMA ZA SLIJEPE (BRAJICA)
Nemalo je vremena prošlo dok pismo Louisa Braillea nije službeno uvedeno u škole za slijepe i dok nije postalo općim pismom za opismenjavanje slijepih. To se dogodilo početkom druge polovice 19. stoljeća.
Kako u to vrijeme promet ni izbliza nije bio tako razvijen kao danas, zbog čega su komunikacija i kontakti između pojedinih ustanova za slijepe i samih slijepih bili relativno rijetki, vrzo je došlo do razlika u primjeni brajice. Već tada su se pojavila dva standarda za brajicu:
1. Europski (njemački, odnosno marburški) i 2. Anglosaksonski (Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države).
Prve su razlike između ovih dvaju standarda nastale u načinu pisanja velikih slova, interpunkcije, znakova za isticanje te simbola za posebne potrebe (matematika, kemija, fizika itd.). Mada ove razlike nisu prevelike, one su ipak vrlo bitne i kasnije su utjecale na ujednačenu primjenu brajice u pojedinim jezičnim područjima i zemljama.
Upravo su zato za pojedina jezična područja i zemlje oformljena posebna tijela (odbori, povjerenstva, komisije za brajicu). Članovi tih tijela su, u pravilu, slijepi intelektualci koji se aktivno služe pismom za slijepe (pisanje i čitanje) te koji dobro poznaju cjelokupnu problematiku pisma za slijepe. U takva tijela ulaze predstavnici udruga slijepih, škola za slijepe, nakladnika brajevih publikacija i knjižnica za slijepe. U njima nema mjesta za nestručnjake koji se samo služe brajicom (samo čitaju i pišu) niti za dužnosnike pojedinih udruga ili ustanova jer se takve osobe - u pravilu - uopće ne služe brajicom i nisu poznate kao stručnjaci za ovo područje.
Još nekoliko riječi o odborima (povjerenstvima, komisijama) za standardizaciju i sistematizaciju brajice. Sistematizacija i standardizacija pisma za slijepe dugotrajan je, stručan, zahtjevan i ozbiljan posao. Tako se, primjerice na unifikaciji brajice za engleski jezik radilo više od 10 godina. S obzirom da se mnogo toga trebalo i moralo, ali i htjelo, mijenjati, nije se moglo raditi kako naši Zagorci kažu na način "Pleti kotec kakti otec), odnosno kako Srbi vele "Ne talasaj!" Prema tome, promjene su nužne i one se kodificiraju nakon određenog vremena. Svaka udruga, odnosno institucija treba imati vlastito tijelo ili određenu, odnosno određene osobe koje prate što se događa u inozemstvu. Odbori za standardizaciju i sistematizaciju brajice samostalna su tijela i sastavljeni su od predstavnika zainteresiranih udruga i institucija. Odlučuju jednoglasno, a svaka udruga ima samo jedan glas bez obzira koliko se njenih predstavnika nalazi u odboru. Tijelo za standardizaciju i sistematizaciju brajice mora se formirati dogovorno i službenim putem. dakle, Hrvatski odbor za brajicu je zajedničko tijelo, a Odbor za brajicu, primjerice Hrvatkog saveza ili bilo kojeg drugog subjekta ima posebnu ulogu. ODBOR bi - prema sadašnjem stanju stvari - trebali činiti predstavnici ovih udruga i institucija:
1. Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" (COO) iz Zagreba,
2. Hrvatska knjižnica za slijepe iz Zagreba (HKS),
3. Hrvatski savez slijepih iz Zagreba (HSS) i
4. Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba (UUOSSO) iz Zagreba.
Na sistematizaciji, odnosno standardizaciji brajice u zemljama bivše Jugoslavije započelo se raditi početkom školovanja slijepih učenika (Zagreb, krajem 19., a Bizerta (kasnije Zemun početkom 20. stoljeća.) Važnu su ulogu na tom području odigrali Hrvat Vinko Bek (prvi tiflopedagog na području bivše Jugoslavije i prvi rannatelj zagrebačkog zavoda za slijepe) i Srbin Veljko Ramadanović (prvi i dugogodišnji direktor zemunskog zavoda za slepe). Oni su utvrdili, nakon osnutka Kraljevine SHS, odnosno kasnije Jugoslavije znakove za sva 30 hrvatska, odnosno srpska glasa.Njihov dogovor, odnosno njihova rješenja korištena su u cijeloj (prvoj i drugoj) jugoslaviji sve do 1950. godine. Tada su na prijedlog UNESCO-a promijenjeni znakovi za glasove "č" i "dž", odnosno ģ (G sedij) - ovaj se znak uppotrebljava u izdanjima HAZU, isto kao ļ (L sedij) za "lj" i ń (N akutt) za "nj".). Ova su se dva glasa do tada pisala točkice 1346 = č (inače x) i točkice 13456 = dž (inače y). Glasovi "č" (od 1950. = točkice 16) i (dž) (također od 1950. = točkice 12456) koriste se i danas. Bekov/Ramadanovićev način pisanja bio je vrlo logičan jer su se "č" i "dž" tvorili kao "c" i "d" s dodanim točkicama 36, a "ć" i "đ" dodavanjem točkice 6. U skladu sa standardom UUOSSO-a glas "lj" koji se nekada pisao točkice 126, sada se piše točkice 1256. Ova je promjena uvedena zbog potrebe ujednačavanja pisanja okruglih zagrada u matematici i literarnim tekstovima. "Standard" gđe Funtek predviđa da se slova "dž", "lj" i "nj" pišu kao dvoslovi, dakle kao prije uvođenja Bek/Ramadanovićevog standarda. To bi bilo isto kao kada bi, primjerice, Nijemci propisali da se i u brajici glas "š" piše s tri znaka "s-c-h", a ne točkicama 156. Na sreću, na takvu suludu ideju nitko u njemačkom govornom području nije došao!!!
U razdoblju 1950.-1970. standardizacijom brajice bavila se Savezna komisija za Brajevo pismo. U toj komisiji bili su samo predstavnici Hrvatske i Srbije, a u njenom radu najviše su se istakli Ivan Krznarić, prof., Milutin Šakić, prof., Stanislav Šarić, prof. i dr Frane Tonković (Hrvatska) te iz Srbije Krsta Milanović, Milan Ordagić i Jagoš Đuretić, prof. Zadaća Komisije bila je i izrada kratkopisa za hrvatski, odnosno srpski jezik. Na žalost, u tome se nije uspjelo. Zbog nepostojanja zajedničkog interesa rad komisije se, naprosto, sam od sebe, ugasio, a komisija je prestala s radom bez nekog formalnog rješenja, odnosno odluke.
Rad na sistematizaciji, odnosno standardizaciji brajice nastavljen je u Hrvatskoj u sklopu Komisije za primjenu i usavršavanje brajice koja je djelovala i čiji je osnivač bio tadašnji Savez slijepih Hrvatske (danas Hrvatski savez slijepih = HSS). Komisija je imala snažnu potporu u svom radu od dugogodišnjeg tajnika Saveza, Ante Sedića, prof. Ona je dala rješenja za mnoge probleme brajice:
1. Izrađena je konačna verzija kratkopisa za hrvatski i srodne jezike,
2. Uveden je znak za velika slova = točkice 45 (po uzoru na marburšku sistematiku),
3. Usvojena je jedina ispravna klasifikacija znakova brajice. 63 pisana znaka svrstana su u 7 skupina: šest skupina od po 10 znakova i sedma od tri tzv. tvorbena znaka = točkica 3, točkice 36 i točkica 6.
4. Uveden je novi znak za pravopisnu točku = točkica 3 (ta se točka prije pisala znakom točkice 256),
5. Promijenjeni su znakovi za otvoreni (lijevi, početni) i zatvoreni (desni, završni) navodnik, Oni su se ranije pisali točkice 236 (otvoreni) i točkice 356 (zatvoreni) navodnik. Danas se i otvoreni i zatvoreni navodnik pišu istim znakom = točkice 2356.
6. Promijenjen je znak za otvorenu (lijevU okruglu i zatvorenu (desnu) okruglu zagradu koje su se nekada pisale istim znakom = točkice 2356. Te se zagrade u izdanjima pojedinih nakladnika danas pišu točkice 236 (otvorena) i točkice 356 (zatvorena) okrugla zagrada.
Ove se zagrade danas koriste u izdanjima COO, HKS i HSS.
7. Promijenjen je znak za "kroz" (kosa crta) koji se u izdanjima COO, HKS i HSS piše znakom točkice 1256. U izdanjima UUOSSO taj se znak piše jednako kao i u matematičkoj notaciji = točkice 256. Znak točkice 1256 u izdanjima UUOSSO koristi se za razlomačku crtu, dakle kao u matematičkoj notaciji.
8. Promijenjen je znak za apostrof koji se danas u publikacijama COO, HKS i HSS piše znakom = točkice 256. Ranije se on pisao znakom = točkica 3. U izdanjima UUOSSO apostrof se piše znakom = točkica 6.
9. Boris Topalović, prof. iz Zagreba preveo je i za Hrvatsku priredio publikaciju Međunarodno fonetsko pismo, koristeći britansko i njemačko izdanje.
10. Prevedena je na hrvatski marburška matematička notacija (postoji samo u rukopisu)
11. Prevedena je marburška elektrotehnička notacija (postoji u rukopisu)
12. Na temelju marburške šahovske i matematičke notacije izrađena je šahovska notacija za Hrvatsku (postoji samo u rukopisu).
Učinjene su još neke, manje značajne promjene o kojima ovdje nije potrebno govoriti.
U razdoblju od 1980. pa do polovice devedesetih godina došlo je do prekida u radu na standardizaciji brajice u našoj zemlji. Tada se posla standardizacije brajice za Hrvatsku prihvaća Ante Baković, prof. Nekako u isto vrijeme reaktivira se Komisija za primjenu i usavršavanje brajice, ali pod novim nazivom Hrvatski odbor za brajicu (HHOB) U njemu su predstavnici COO, HKS, HSS i UUOSSO te predstavnici još nekih institucija. Profesor Baković htio je poništiti (anulirati) sve promjnjene iz prethodnog razdoblja, ali su ga u tome spriječili Antun Kovač, prof. (tada tajnik HSS) i Ivan Krznarić, prof. (UUOSSO). Priručnik (knjižica) prof. Bakovića ima naslov Osnove hrvatske brajice. (objavljena je na crnom tisku i brajici u Biblioteci krivog naziva Šestotočka, 1994. u Zagrebu. Zanimljivo je napomenuti da je kao recenzent te publikacije naveden Ivan Krznarić, prof. iz Zagreba mada on to nije bio.
U narednom razdoblju standardizacijom brajice za Hrvatsku bavilo se jedino Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba iz Zagreba (UUOSSO), djelujući u okviru Hrvatskog odbora za brajicu. U to vrijeme je Hrvatski odbor za brajicu sve odluke donosio jednoglasno, pri čemu dio njegovih članova nije bio ni za kakve promjene = "Pleti kotec kakti otec" ili "Ne talasaj".
Udruženje je u publikaciji Unificirana brajica za hrvatski i srodne jezike 2006. i 2014. godine objavilo standard za brajicu. Publikacija je objavljena na brajici i crnom tisku, a sadrži najnovija rješenja za probleme u brajici, pri čemu su se koristila vlastita, ali i rješenja do kojih je došlo u europskom (marburškom) standardu za brajicu. Zanimljivo je da gospođa Funtek ovo važno djelo u svojem uratku uopće ne spominje, mada se ono nalazi kod svih ustanova za slijepe i Hrvatskog saveza slijepih te u Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci, a spominje se i na internetu. Kao i drugdje i ovdje vrijedi izreka da nema slučaja.
Standardom UUOSSO-a promijenjeni su neki znakovi, a dana su rješenja za nekoliko bitnih problema. Radi se o slijedećem:
1. Promijenjeni su znakovi za otvorenu i zatvorenu okruglu zagradu = točkice 126 i 345 (u Bakovićevim Osnovama oni se pišu: točkice 236 i točkice 356). Na ovaj način postiglo se da se okrugle zagrade pišu jednako u literarnim te u prirodoznanstvenim tekstovima, ali i u računalnoj tablici za ANSI 1250.
2. Znak za glas "lj" promijenjen je u znak točkice 1256. U Bakovićevim Osnovama on se piše točkice 126.
3. Promijenjen je znak za apostrof koji se piše točkica 6 (isto kao znak za razrješavanje). Ovo je rješenje preuzeto iz reformirane marburške sistematike za brajicu).
4. Promijenjen je znak za "kroz" (kosa crta) koji se piše točkice 256 (isto kao u brajevoj matematičkoj notaciji). Znak točkice 1256 koristi se kao znak za razlomačku crtu u brajevoj matematičkoj notaciji.
5. Uveden je novi način prikaza posebnih znakova kao primjerice točkice 45-14 = © (autorska prava itd.).
6. Uveden je novi način obilježavanja istaknutog teksta (podebljana slova, kosa slova, masna slova itd. Taj novi način obilježavanja istaknutog teksta preuzet je donekle iz Unificirane brajice za engleski jezik.
7. Uveden je novi način označavanja odlomaka.
8. Utvrđen je novi način obilježavanja stranica u djelima na crnom tisku koja se prepisuju na brajicu.
9. Uveden je novi način unošenja opisailustracija u brajičnim izdanjima, načina prikaza križaljki te pisanja tzv. rubnih bilježaka itd.
Unificirana brajica UUOSSO-a sadrži i popise kratica za engleski, francuski, hrvatski i njemački kratkopis.
U ovom razdoblju prevedena je i objavljena Međunarodna unificirana glazbena notacija, a taj je vrlo zahtjevan posao - da kažemo glazbenim načinom izražavanja - obavljen pod dirigentskom palicom Josipa Hrvoja, prof. iz Zagreba.
Godine 2020. slijepi profesor matematike Robert Pugar iz Zagreba priredio je za objavljivanje prijevod Marburške brajeve matematičke notacije, u koju je uvrstio i neka vlastita poboljšanja.
Ovdje se svakako treba kazati da je 80-ih godina u Sarajevu objavljen prijevod ruske, odnosno sovjetske brajeve matematičke notacije. Tu se radi o poboljšanoj marburškoj notaciji, čija su dobra rješenja kasnije preuzeta u marburšku notaciju. Ova se brajeva matematička notacija koristi u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji.
U ovom je razdoblju usvojena i osmotočkasta računalna tablica za kodnu stranicu ANSI 1250.
3
Zahvale
Evo što "autorica" navodi u Zahvalama: (uz neke stavke dani su kratki komentari, a redoslijed članica, odnosno članova Odbora za brajicu promijenjen je tako da jedan iza drugoga slijede predstavnici iste udruge ili institucije).
«Autorica posebno zahvaljuje profesoru matematike Robertu Pugaru, kao i ostalim članovima Odbora za brajicu i suradnicima koji su svojim stručnim savjetima doprinijeli izradi ovog Standarda (ovdje se jasno ne vidi tko su članovi Odbora, a tko suradnici) (inače se u ovom slučaju u hrvatskom koriste izrazi "doprinos" i "pridonijeti":
1. Josip Hrvoj, prof. (Udruga slijepih Zagreb = Hrvatski savez slijepih), - izvrsno pozznaje glazbene notacije za slijepe.
2. Andreja Veljača, mag. iur. (Hrvatski savez slijepih, tajnica, odnosno Izvršna direktorica HSS - ne služi se brajicom i slabo je poznaje),
3. Vojin Perić (Hrvatski savez slijepih, predsjednik, srednja stručna sprema - služi se brajicom, a djelomično poznaje problematiku ovog pisma),
4. Ivan Kolar (niža stručna sprema, korektor u Brajevoj tiskari COO Vinko Bek - služi se brajicom, najradije bi da se nikada ništa ne mijenja),
5. Nikola Rundek (srednja stručna sprema, korektor u Brajevoj tiskari COO Vinko Bek - služi se brajicom, nije upućen u problematiku ovog pisma),
6. Dijana Petrović, prof. (voditeljica Tiskare COO Vinko Bek - osoba koja vidi, ne služi se brajicom),
7. Zoran Rogić, mag. iur. (slijepa osoba, predsjednik UUOSSO - Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba - Zoran Rogić nije predstavnik UUOSSO u ovom Odboru jer nema potrebnih ovlasti),
8. Liduška Salaba, viša PTT škola (voditeljica Brajične tiskare Hrvatske knjižnice za slijepe - poznaje brajicu, ali se njome ne služi aktivno, problematiku ovog pisma poznaje vrlo slabo i uglavnom je konzervativnih nazora),
9. Ivana Vinko, mag knjižničarstva (Hrvatska knjižnica za slijepe - slijepa i mlađa osoba koja se ničime ne ističe kad se radi o problematici brajice).»
Kako proizlazi iz gornjeg popisa, u Odboru su s po 3 predstavnika zastupljeni COO i HSS, HKS s 2, a UUOSSO - ako se Zoranu Rogiću, dipl. iur. uvjetno prizna status predstavnika UUOSSO tek jednim, odnosno nijednim.
COO i HKS se bave primjenom brajice (tiskanje), a HSS u novije vrijeme, otkako se za tiskanje udžbenika objavljuju natječaji, takođe primjenom brajice (tiskanje).
4
Korištena literatura (u Standardu)
Ovdje donosimo popis literature kojom se "autorica" koristila prilikom izrade Hrvatskog standarda brajice
1. Baković, A.(1994): Osnove hrvatske brajice. Biblioteka šestotočka. Hrvatski savez slijepih. Zagreb.
2. BANA (Braille Authority of North America)(2010): Guidelines and Standards for Tactile Graphic - Brajev odbor Sjeverne Amerike
3. BANA (Braille Authority of North America)(2016): Braille Formats, Principles of Print-to-Braille Transcription - Brajev odbor Sjeverne Amerike, Brajevi formati, Načela za prepisivanje s crnot tiska na brajicu
4. Bele, J. (2002): Pravila izrade udžbenika. Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Zagreb
5. Bele, J. (2009): Standardi za izradu udžbenika na brajici - prijedlog Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Zagreb
6. ICEB (International Council on English Braille) (2013). Rules of Unified English Braille, Second Edition - Međžunarodni odbor za englesku brajicu (Pravila za unificiranu englesku brajicu, Drugo izdanje)
7. Povjerenstvo za slovensku brajicu (2015): Standard slovenske brajice. Ljubljana
8. UKAAF (United Kingdom Association for Accessible Formats) (2012): Minimum Standards Braille. - Udruga Ujedinjenog Kraljevstva za pristupačnost formata, Minimalni standardi za brajicu)
9. UKAAF (United Kingdom Association for Accessible Formats) (2016): Guiding Principles for the Presentation of Braille - Udruga Ujedinjenog Kraljevstva za pristupačnost formata (Glavna načela za prikaz brajice)
10.UKAAF (United Kingdom Association for Accessible Formats)(2017): Standard dimensions for the UK Braille Cell. - Udruga Ujedinjenog Kraljevstva za pristupačnost formata (Standardi za veličinu brajeve kućice u Ujedinjenom Kraljevstvu)
11. UUOSSO(Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba (2010): Proizvodnja prilagođene obrazovne literature za slijepe islabovidne osobe i Upute za izradu udžbenika i ostale školske literature za potrebe slijepih učenika. Zagreb - Ove smjernice su izrađene za internu upotrebu i ne smiju se koristiti kao javni dokument. UUOSSO nitko nije pitao da li se one smiju i mogu koristiti u bilo koju drugu svrhu. O njima i prijedlozima COO trebalo se razgovarati na sjednicama Hrvatskog odbora za brajicu, ali do takve rasprave nikada nije došlo.)
5
STANDARD HRVATSKE BRAJICE
Ovdje je doslovan "autoričin" citat koji zaslužuje samo kratki komentar:
"U dogovoru s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, u
periodu od 6. svibnja do 6. lipnja 2020. odrađeno je
javno očitovanje o prijedlozima Standarda hrvatske brajice (Funtek, 2020.) i
Brajične matematičke notacije (Pugar, 2020.).
Napomena: "Autorica" ne navodi da li je "javno očitovanje" obznanjeno i kome su upućene obavijesti o njemu. Stoga se slobodno može zaključiti da oo nije niti najavljeno, niti je o njemu bilo tko obaviješten - možda su to bile samo osobe koje "autorica" spominje kao "suradnike" ili članove Odbora za brajicu.
Na temelju zaprimljenih očitovanja, Odbor za brajicu je na sastanku održanom 15. lipnja 2020. razmotrio komentare i sukladno tome uveo određene promjene u navedene dokumente.
Napomena: Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba o svemu ovome nije obaviješteno. Nadalje, gdje i kada su ta očitovanja objavljena?
Napomena: Dugotrajan, ozbiljan i zahtjevan rad na standardizaciji brajice ne radi se na ovakav način i u njemu ne mogu, niti smiju, sudjelovati osobe koje se ne služe ovim pismom.
6.
Latinica i ćirilica
1 U Hrvatskoj se koristi GAJICA (latinica sa znakovima za hrvatski jezik). U njoj su 22 slova iz klasične latinice te 8 slova za specifične hrvatske glasove. To su:
a b c č (c s kvačicom), ć (c s akutom), d, dž (dvoslov), đ (d s crtom), e, f
g h i j k l lj (dvoslov), m n, nj (dvoslov
o p r s š (s s kvačicom) t u v z ž (z s kvačicom)
Naravno, koriste se i slova q, w, x, y, ali ona nisu članovi hrvatske abecede.
2 U izdanjima HAZU koristi se tzv. AKADEMICA u kojoj za svaki hrvatski glas postoji poseban znak. To su:
a b c č (c s kvačicom), ć (c s akutom), d, ģ (g jsedij), đ (d s crtom), e, f
g h i j k l ļ (l sedij), m n, ń (n s akutom)
o p r s š (s s kvačicom) t u v z ž (z s kvačicom)
Napomena: Moždabi bilo bolje umjesto ģ i ļ koristiti ď i ĺ (l s akutom). Tako bi se č, dž, š i ž pisali s kvačicom, ć, lj, nj s akutom, a đ (d s crtom - znak za đ uveden je nakon Gajeve svrti.
3 Prema prikazanom u GAJICI postoje 22 slova za klasične i 8 slova za posebne hrvatske glasove.
4 Ćirilica se koristi u Bosni i Hercegovini, crnoj Gori i Srbiji. Između - da tako kažemo - naše i ruske ćirilice postoje male razlike za pisanje nekih glasova koji se jednako izgovaraju, ali se različito pišu u našoj i ćirilici za ruski jezik.
7.
Umjesto zaključka
1 Potrebno je utvrditi tko je pravi autor publikacije STANDARD HRVATSKE BRAJICE. To je bitno i važno iz više razloga o kojima nije potrebno govoriti.
2 Poslom sistematizacije i standardizacije brajice uvijek su se bavili slijepi intelektualci koji jedino praktički i teoretski zaista dobro poznaju pismo za slijepe.
3 Tijelo za standardizaciju brajice u Hrvatskoj - njegov sastav i djelokrug rada - trebaju i moraju dogovorno utvrditi sve udruge i ustanove koje su aktivne u području primjene i usavršavanja brajice. Ako bi to bilo drugačije, svaka od spomenutih institucija mogla bi osnovati vlastiti odbor za primjenu i usavršavanje brajice.
4 Rad na primjeni i usavršavanju brajice vrlo je ozbiljan, složen, zahtjevan i dugotrajan posao. O tome najbolje govori vrijeme utrošeno za izradu unificirane brajice za engleski jezik na čemu se radilo desetak godina.
5 Dogovorena i jednom usvojena rješenja ne mogu se i ne smiju mijenjati tako da se kaže da je zaguvljen zapisnik pa da se sve mora iznova rješavati i odlučivati.
6. I na kraju ovog priloga valja kazati koju riječ o tzv. "krovnim" udrugama koje okupljaju gotovo sve slijepe u nekoj zemlji. To je u Hrvatskoj, primjerice, Hrvatski savez slijepih koji često pokušava svojatati ulogu arbitra u rješavanju svih problema. To, naprosto, nije moguće, niti može biti istina. O tome najbolje svjedoče udruge slijepih nastale izvan Saveza koje su se pojavile prije svega zato što Savez nije mogao, a niti može, riješiti sve probleme slijepih i sljepoće. Svatko od sebe mora davati ono najbolje što može i cijeniti rad i dostignuća i postignuća drugih.
Uspješnost bilo koje udruge, pa tako i one krovne, ovisi isključivo o raspoloživim kadrovima. Uspjesi se ne mogu očekivati, ukoliko se ne uvažavaju razlike u mišljenjima i pristupu njihovom rješavanju. Ako za rješavanje nekog problema nisu potrebne promjene, onda su i razna povjerenstva suvišna. O tome možda najbolje govori ćinjenica da ni nakon 30 godina nismo ostvarili nikakav napredak u vraćanju prava na tzv. dodatak za tuđu pomoć i njegu i da je Hrvatska u tom pogledu na posljednjem mjestu od svih republika i pokrajina bivše Jugoslavije. Teško da je za to odgovoran HSS, a ne zna se ni koga bi se osobno moglo okriviti.
Kvaliteta rada i način djelovanja svake udruge ovisi o kadrovima i načinu djelovanja te mogućnosti zadovoljavanja specifičnih potreba određene skupine invalida - u našem slučaju slijepih. Primjerice, da nije osnovano Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba slijepi učenici ne bi imali mnogih udžbenika. Krovne bi udruge trebale biti skromnije u procjeni vlastitih i tuđih mogućnosti zadovoljavanja specifičnih potreba svog članstva. Suradnja bi bila vrlo korisna i plodonosna.
7 Radi svega iznijetoga u ovom dokumentu Udruženje za 7 Radi svega iznijetoga u ovom dokumentu Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba ne može i neće koristiti "standard" hrvatske brajice "autorice" gospođe Mladene Funtek jer bi to značilo povratak u neka davna vremena.
2.
KRATAK OSVRT NA "STANDARD HRVATSKE BRAJICE"
IZDANJE NA CRNOM TISKU
Mladena Funtek, mag. rehab. educ.
Zagreb, kolovoz 2020.2
Autor osvrta: Boris Topalović, prof.
VAŽAN PROPUST
U periodu od 6. svibnja do 6. lipnja 2020., Hrvatski savez slijepih je odradio javno očitovanje o prijedlozima Standarda hrvatske brajice (Funtek, 2020.).
Međutim, širem krugu iskusnih slijepih poznavatelja brajice nitko nije priopćio rokove očitovanja pa tako dosta slijepih intelektualaca nije bilo u mogućnosti dati svoje primjedbe niti prije niti poslije očitovanja i usvajanja novog standarda. Time su zaobiđeni najiskusniji korisnici hrvatske brajice, među kojima je i stanovit broj onih koji su u proteklim desetljećima najviše radili na njezinom usavršavanju. Osim toga, novi standard nije sve do danas objavljen na brajici za koju je zapravo i izrađen, nego samo na crnom tisku u .pdf formatu, koji je slijepim korisnicima teže pristupačan.
SADRŽAJNI NEDOSTATCI
U tablicu sadržaja morale bi se unijeti i "Zahvale" kao zaseban podnaslov, kojega za sada tamo nema.
Valjalo bi također razmisliti trebaju li u priručniku biti prije obrađeni brajični predznaci ili hrvatska abeceda.
Nadalje, predznaci za ukošena i podebljana slova te za podcrtavanje morali bi se navesti i u prvom dijelu priručnika među ostalim predznacima, gdje ih za sada nema, već se navode samo u drugom dijelu.
Konačno, iza naslova "2.3. Prilagodba na tehničkoj razini", koji se nalazi u drugom dijelu priručnika, trebalo je brojem obilježiti i prvi podnaslov, kako je to učinjeno i sa svim ostalim podnaslovima i također ga uvrstiti u tablicu sadržaja.
TERMINOLOŠKE DILEME
Brajične točke ili brajične točkice? - U Hrvatskoj govorimo o brajičnim točkicama kada se misli na točkice od kojih se sastoje slova i znakovi brajice, a pod brajičnom točkom podrazumijeva se samo interpunktni znak (.).
Red/reda/redova ili redak/retka/redaka? -Uporaba riječi red i redak u priručniku nije dosljedna nego se koristi malo jedna a malo druga od njih. Valjalo bi to popraviti tako da se dosljedno koristi izraz redak kad se misli na redak teksta.
Pokazatelj okretanja stranica ili pokazatelj prelaska stranice? - Prvi od ova dva izraza pomalo je nejasan i bilo bi bolje tu oznaku nazivati pokazateljem prelaska stranice jer ona u stvari pokazuje gdje se prelazi na novu stranicu, a to se često događa i bez okretanja.
Transkriptor ili prepisivač odnosno brajografičar? -? Izraz transkriptor preuzet je iz engleske stručne literature. Kod nas su se udomaćili izrazi prepisivač odnosno brajografičar pa bi ih valjalo rabiti i u ovom priručniku.
POGREŠKE KOJE JE LEKTOR PREVIDIO
U nastavku navodim stanovit broj pogrešaka u priručniku koje bi svakako trebalo ispraviti:
1.5.2. ... poslužioca u adresi elektroničke pošte ... (... poslužiteljau adresi ...)
2.2.6 ... na petom slovom mjestu ... (... slovnom mjestu ...)
2.2.12. ... prvi red odlomak ... (... prvi redak odlomka ...)
2.2.15. ... preporučuje navesti naslove ... (... preporučuje se navesti naslove ...
2.2.15. ... bez navođena brojeva stranica ... (... bez navođenja brojeva stranica ...)
2.3.5. ... svi bi se materijali na brajici trebala tiskati ... (... na brajici trebali tiskati ...)
Ukratko o taktilnoj brajici (nema broja):
... jer se kao i brajica čita se ...(... jer se kao i brajica čita ...)
Korištena literatura (nema broja):
... print to Braille trascription ... (... print to Braille transcription ...).
ZAKLJUČAK
U ovom sažetom osvrtu dane su u natuknicama samo neke primjedbe i ispravci koje bi autorica svakako morala uzeti u obzir ako bude pripremala novo izdanje priručnika.
Kada se govori o uvedenim promjenama, nije sasvim jasno na koji standard hrvatske brajice se te promjene odnose jer je u posljednjim desetljećima u Hrvatskoj bilo u uporabi barem dvije inačice brajičnog standarda, koje se u većoj ili manjoj mjeri podudaraju i s ovim novim standardom.
U drugom se pak dijelu priručnika opširno obrađuju preporuke za prepisivanje i oblikovanje teksta na brajici, što će zasigurno biti od najveće koristi za naše brajične tiskare, dok bi za prosječnog korisnika brajice njihovo potpuno poznavanje bilo prezahtjevno.
3.
Hrvatski standard brajice - Kratak osvrt
Boris Topalović, prof iz Zagreba
Odgovor gospođe Mladene Funtek
Poštovani gdine Topalović,
Hvala Vam na Vašem osvrtu. Poziv za očitovanjem bio je raspisan na našim stranicama u svibnju prošle godine, te proslijeđen na adrese institucija i osoba koje se bave izdavanjem brajičnih materijala koje su bile u našem adresaru. Žao nam je što ste tek kasnije primili tu obavijest. No, kako je napomenuto u uvodu samog Standarda, svi komentari na priručnik su dobrodošli bez obzira na rok za očitovanje.
Svjesni smo da je ova verzija Standarda napravljena na crnom tisku i time manje pristupačna slijepim i slabovidnim osobama. Svakako nam je u planu napraviti i brajičnu verziju. No, s obzirom da smo neprofitna organizacija, ovisimo o projektnom financiranju svojih aktivnosti. Trenutno smo na taj način uspjeli osigurati prilagodbu i tisak nove matematičke brajične notacije profesora Pugara. Nadamo se da ćemo uskoro imati prilike prilagoditi i tiskati i Standard.
Drugi dio priručnika koji je vezan za prepisivanje i oblikovanje teksta smatramo važnim jer je danas zbog napretka tehnologije tisak na brajici sve rašireniji. Stoga taj dio predstavlja reference, nešto na što se osobe koje se bave tiskom mogu osloniti kako bi se osigurala minimalna kvaliteta brajičnih materijala, kako je i objašnjeno u uvodu samog Standarda.
Što se tiče Vaših komentara na redoslijed obrađenih tema, terminološke dileme, pogreške lektora i sl., svakako ćemo ih prenijeti Odboru za brajicu na njegovom sljedećem sastanku, te Vam javiti službeni odgovor.
Lijep pozdrav,
Mladena Funtek
Hrvatski savez slijepih
Napomena
Tvrdnja gospođe Mladene Funtek iznijeta u njenom odgovoru (u nastavku) naprosto nije istinita. Primjerice, Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba nikada nije dobilo nikakvu obavijest o "javnom očitovanju". Nije nam poznato da je tu i takvu obavijest dobio bilo koji slijepi stručnjak za brajicu.
«Hvala Vam na Vašem osvrtu. Poziv za očitovanjem bio je raspisan na našim stranicama u svibnju prošle godine, te proslijeđen na adrese institucija i osoba koje se bave izdavanjem brajičnih materijala koje su bile u našem adresaru.»
1.
«STANDARD HRVATSKE BRAJICE» PISMO ZA SLIJEPE, NAZIV I PRIMJENA
1
Neposredni povod i razlog za nastanak ovog dokumenta i njegovo objavljivanje jest uzrujani poziv jednog slijepog intelektualca koji je pretraživao internet i naišao na internetskoj stranici Hrvatskog saveza slijepih na publikaciju «STANDARD HRVATSKE BRAJICE» "autorice" Mladene Funtek. Interesirao se da li netko zna tko je gospođa Funtek, mag. rehab. educ. iz Zagreba i otkud se ona pojavila kao stručnjak za brajicu. Mišljenja je da uz tolike slijepe intelektualce nema mjesta za rad na primjeni i usavršavanju pisma za slijepe anonimnim i neprovjerenim osobama koje vide jer to pismo nije njihovo osnovno pismo. S takvim stajalištem mogu se složiti svi slijepi koji se čitav život služe brajicom i koji je svakodnevno upotrebljavaju. Razumije se da se brajicom mogu baviti i osobe koje vide, ali one moraju biti priznate , i poznate te prihvaćene kao stručnjaci. Publikacija je objavljena na crnom tisku u kolovozu 2020., a može se pogledati i preuzeti s internetske stranice Hrvatskog saveza slijepih. Standard je vjerojatno usvojio Hrvatski odbor za brajicu pri Hrvatskom savezu slijepih čiji je sastav - u najmanju ruku - ustrojen na čudan, a to će reći i neprihvatljiv način pa njegove eventualne odluke nikoga ne obvezuju te su slijedom toga ilegalne i nelegalne. Sama autorica je na području brajice anonimni subjekt - brajicu vjerojatno teoretski donekle pozna, ali se njome zasigurno aktivno ne koristi. O svemu ovome nešto će se više kazati u nastavku ovog priloga.
Danas se u svim zemljama (državama) bivše Jugoslavije za pismo za slijepe, što ga je 1825. stvorio (nije ga pronašao) slijepi šesnaestogodišnji Francuz Louis Braille (izgovor: Luj Braj) upotrebljava naziv BRAJICA, koje se još naziva i braj, Brajevo pismo, Brailleevo (ne Brailleovo pismo). Podosta je ljudi koji pišu Brailleovo pismo (što je pogrešno) ,bugući da u hrvatskom i ostalim južnoslavenskim jezicima - između ostalog za tvorbu pridjeva koristimo dva nastavka: -ov, -ova, ovo i -ev, -eva, -evo (ovaj drugi nastavak dodaje se imenicama, odnosno riječima koje završavaju na ili se njihov zadnji suglasnik izgovara kao č, ć, đ, dž, j, lj, nj, š i ž (npr. bič-evi, sić-evi, bedž-evi, smuđ-evi, kraj-evi, kralj-evi, panj-evi, koš-evi, muž-evi, Braille-evo itd.), a ne bič-ovi, sić-ovi, bedž-ovi, smuđ-ovi, kraj-ovi, kralj-ovi, panj-ovi, koš-ovi, muž-ovi, Braille-ovo itd.). Budući da je hrvatski pravopis fonetski riječi se ne mogu pisati na jedan, a izgovarati na drugi način - usp. Brailleev i Brailleov.
Izraz BRAJICA prvi je upotrijebio slijepi Hrvat Mirko Vidulić, prof. iz Zagreba (rodom iz Žmana na Dugom otoku). Pridjev od Braille = Brailleev ili Brajev (pisano početnim velikim B) može se rabiti kad se radi o pismu, ali ne i o papiru ili pisaćem stroju koje koriste slijepi itd., budući da papir i pisaći stroj nije stvorio Louis Braille. Kao pridjev više se koristi BRAJEV nego BRAJIČNI što je u redu.
Zna se da se znakovi brajice tvore pomoću šest točkica čijom se kombinacijom mogu dobiti 63 pisana i jedan nepisani znak = razmak. Znak koji se sastoji od svih šest točkica zove se šestočka (šest-točka), a ne šestotočka (šesto-točka. "Šestotočka" bi bio znak od šesto točkica, a takav znak - koliko je poznato - još ne postoji. Po analogiji sa "šesterokut" vjerojatno bi u duhu hrvatskog jezika bilo ispravnije šestočku nazivati "šesterotočka". Međutim, takav izraz u hrvatskom - barem za sada - ne postoji.
Za većinu jezika postoje dvije vrste brajice:
1. Puno pismo i
2. Standardna brajica (standardno pismo).
Nekoliko jezika imaju četiri vrste brajice:
1. Puno pismo,
2. Standardna brajica,
3. Kratkopis i
4. Stenografija (stenobrajica).
Zanimljivo je da se u zemljama koje koriste kratkopis, brajica najviše koristi i usavršava.
Riječ-dvije o spomenutim vrstama brajice
1. Puno pismo
U ovoj se brajici ne koriste nikakve kratice. Za svaki znak (slovo) crnog tiska upotrebljava se samo jedan brajev znak. U hrvatskom se, primjerice glasovi "dž", "lj" i "nj" u latinici za hrvatsko pismo (gajica) pišu s dva znaka. Isto se tako u njemačkom jeziku svi glasovi pišu isto kao i na crnom tisku, a to znači da se glas "š", primjerice, piše s tri znaka = s-c-h. Isto vrijedi i za dvoglase (diftonge).
2. Standardna brajica
U ovoj se brajici koristi manji broj kratica (u hrvatskom četiri, pa pišemo:
točkice 12456 = dž,
točkice 1256 = lj,
točkice 1246 = nj i
točkice 23456 = st,
a u njemačkom osam:
točkice 1456 = ch,
točkice 156 = s-c-h,
točkice 23456 = st,
točkice 16 = au,
točkice 34 = äu,
točkice 146 = ei,
točkice 126 = eu te
točkice 346 = ie.
U standardnoj se brajici - kao uostalom i punom pismu - dosljedno koriste sva pravopisna pravila za dotičan jezik. Prilikom promjena u standardnoj brajici ni u jednom jeziku se ne odustaje od pisanja odgovarajućih glasova jednim znakom. Tako, na primjer, nitko nikada nije pomislio da bi se znak točkice 1456 = ch u njemačkom trebao pisati kao "ch" (jedno od tri njemačka znaka za slova "h") itd. Takvo primitivno rješenje nalazi se jedino u Standardu za hrvatsku brajicu gospođe Mladene Funtek i HSS-ovog "odbora za brajicu".
3. Kratkopis
U kratkopisu se koriste mnoge kratice ovisno o strukturi pojedinog jezika. Najmanje kratica ima u engleskom, više u hrvatskom još više u njemačkom, a najviše u kratkopisu za francuski jezik. Kratkopisi za engleski, njemački i francuski jezik nastali su još u drugoj polovici 19. stoljeća - oni se još i danas koriste (vremenom su oni ponešto mijenjani, uglavnom zbog usklađivanja s razvojem pojedinog jezika i tehnike koja se koristi u pisanju). U kratkopisu se striktno koriste pravopisna pravila za dotičan jezik. Neka su odstupanja postojala u engleskom kratkopisu, od kojih se u novije vrijeme (nakon uvođenja unificirane brajice za engleski jezik) odustalo. Kratkopis za hrvatski jezik se ne koristi, mada je bilo više neuspješnih pokušaja njegovog uvođenja u škole te knjige, časopise i ostale publikacije.
4. Brajeva stenografija (stenobrajica)
Ova vrsta brajice koristi se u njemačkom, francuskom i anglosaksonskom jezičnom području. U stenobrajici većina se pravopisnih znakova ne koristi.
Zbog premalog broja znakova, u sve četiri vrste brajice mnogi znakovi imaju po dva ili višeznačenja, ovisno o kontekstu u kojem se pojavljuju. Tako se na primjer znak točkice 235 čita kao uskličnik ili plus itd.
U svijetu se danas koriste uglavnom dva standarda za brajicu: američki (anglosaksoncki - koristi se u SAD-u, Kanadi, australiji, Novom Zelandu i drugim zemljama u kojima je engleski službeni jezik. U Ujedinjenom Kraljevstvu upotrebljava se američki standard s primjesama europskoga.
Europski (njemački, odnosno marburški standard) upotrebljava se u većini europskih zemalja pa tako i iu državama bivše Jugoslavije. Doduše, mnoge zemlje imaju vlastita rješenja kad se radi o primjeni brajice općenito i posebnih notacija (matematika, fizika i kemija, glazba, fonetsko pismo, elektrotehnička, šahovska i ostale notacije).
Između američkog i europskog standarda postoje male, ali bitne razlike, primjerice u pisanju velikih slova, nekih interpunktnih znakova te znakova za isticanje. Stoga je smiješno kada gospođa Funtek u popisu korištene literature navodi samo publikacije tiskane u sjedinjenim američkim državama i Ujedinjenom Kraljevstvu, ali nijednu tiskanu u Europi, izuzevši nešto od Slovenskog povjerenstva za brajicu - dobro se zna da Su Slovenci bili uvijek iza Hrvatske pa stoga još više čudi da bismo se mi trebali ugledati na Sloveniju. Hrvatska je dugo vremena bila prvak na području primjene i usavršavanja brajice. Ipak, ne bi bilo korektno ne spomenuti uratke A. Bakovića, prof., Jasmine Bele, prof. i UUOSSO. Doduše, ti se dokumenti ne odnose na sistematizaciju brajice.
Ovaj odlomak ne bi bio potpun kad se ne bi spomenula i osmotočkasta (računalna, kompjutorska) brajica. U njoj pomoću osam točkica dobivamo 255 pisanih i 1 nepisani znak (razmak). Ona se koristi za rad na računalima (brajevi retci i elektroničke bilježnice za slijepe). Tu ne postoje nikakve kratice, a svakom znaku crnog tiska pridružen je samo po jedan brajev znak. Ovdje se za pisanje brojeva i velikih slova ne koriste predznaci: točkice 3456 = brojčani znak,
točkice 46 = znak za jedno veliko slovo i
točkice 45 = znak za više velikih slova.
Američka i europska osmotočkasta (računalna) brajica kao i ostale specifične notacije potpuno se razlikuju. Jedina su iznimka glazbena notacija i brajevo fonetsko pismo koje se u čitavom svijetu koriste u istovjetnom obliku. Kako iz rečenoga proizlazi, ni u osmotočkastoj se brajici ne mogu prikazati svi znakovi crnog tiska kojih ima više od 60 tisuća. Stoga za gotovo svaki jezik postoji posebna brajeva kodna stranica od 256 znakova.
Osim ova dva standarda za brajicu postoje i posebni standardi za arapski, hebrejski i ostale slične jezike, te japanski, kineski i srodne jezike. Oni se po znakovima za interpunkciju i ostalim posebnim znakovima značajno razlikuju od europskog i američkog standarda.
2
STANDARDIZACIJA PISMA ZA SLIJEPE (BRAJICA)
Nemalo je vremena prošlo dok pismo Louisa Braillea nije službeno uvedeno u škole za slijepe i dok nije postalo općim pismom za opismenjavanje slijepih. To se dogodilo početkom druge polovice 19. stoljeća.
Kako u to vrijeme promet ni izbliza nije bio tako razvijen kao danas, zbog čega su komunikacija i kontakti između pojedinih ustanova za slijepe i samih slijepih bili relativno rijetki, vrzo je došlo do razlika u primjeni brajice. Već tada su se pojavila dva standarda za brajicu:
1. Europski (njemački, odnosno marburški) i 2. Anglosaksonski (Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države).
Prve su razlike između ovih dvaju standarda nastale u načinu pisanja velikih slova, interpunkcije, znakova za isticanje te simbola za posebne potrebe (matematika, kemija, fizika itd.). Mada ove razlike nisu prevelike, one su ipak vrlo bitne i kasnije su utjecale na ujednačenu primjenu brajice u pojedinim jezičnim područjima i zemljama.
Upravo su zato za pojedina jezična područja i zemlje oformljena posebna tijela (odbori, povjerenstva, komisije za brajicu). Članovi tih tijela su, u pravilu, slijepi intelektualci koji se aktivno služe pismom za slijepe (pisanje i čitanje) te koji dobro poznaju cjelokupnu problematiku pisma za slijepe. U takva tijela ulaze predstavnici udruga slijepih, škola za slijepe, nakladnika brajevih publikacija i knjižnica za slijepe. U njima nema mjesta za nestručnjake koji se samo služe brajicom (samo čitaju i pišu) niti za dužnosnike pojedinih udruga ili ustanova jer se takve osobe - u pravilu - uopće ne služe brajicom i nisu poznate kao stručnjaci za ovo područje.
Još nekoliko riječi o odborima (povjerenstvima, komisijama) za standardizaciju i sistematizaciju brajice. Sistematizacija i standardizacija pisma za slijepe dugotrajan je, stručan, zahtjevan i ozbiljan posao. Tako se, primjerice na unifikaciji brajice za engleski jezik radilo više od 10 godina. S obzirom da se mnogo toga trebalo i moralo, ali i htjelo, mijenjati, nije se moglo raditi kako naši Zagorci kažu na način "Pleti kotec kakti otec), odnosno kako Srbi vele "Ne talasaj!" Prema tome, promjene su nužne i one se kodificiraju nakon određenog vremena. Svaka udruga, odnosno institucija treba imati vlastito tijelo ili određenu, odnosno određene osobe koje prate što se događa u inozemstvu. Odbori za standardizaciju i sistematizaciju brajice samostalna su tijela i sastavljeni su od predstavnika zainteresiranih udruga i institucija. Odlučuju jednoglasno, a svaka udruga ima samo jedan glas bez obzira koliko se njenih predstavnika nalazi u odboru. Tijelo za standardizaciju i sistematizaciju brajice mora se formirati dogovorno i službenim putem. dakle, Hrvatski odbor za brajicu je zajedničko tijelo, a Odbor za brajicu, primjerice Hrvatkog saveza ili bilo kojeg drugog subjekta ima posebnu ulogu. ODBOR bi - prema sadašnjem stanju stvari - trebali činiti predstavnici ovih udruga i institucija:
1. Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" (COO) iz Zagreba,
2. Hrvatska knjižnica za slijepe iz Zagreba (HKS),
3. Hrvatski savez slijepih iz Zagreba (HSS) i
4. Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba (UUOSSO) iz Zagreba.
Na sistematizaciji, odnosno standardizaciji brajice u zemljama bivše Jugoslavije započelo se raditi početkom školovanja slijepih učenika (Zagreb, krajem 19., a Bizerta (kasnije Zemun početkom 20. stoljeća.) Važnu su ulogu na tom području odigrali Hrvat Vinko Bek (prvi tiflopedagog na području bivše Jugoslavije i prvi rannatelj zagrebačkog zavoda za slijepe) i Srbin Veljko Ramadanović (prvi i dugogodišnji direktor zemunskog zavoda za slepe). Oni su utvrdili, nakon osnutka Kraljevine SHS, odnosno kasnije Jugoslavije znakove za sva 30 hrvatska, odnosno srpska glasa.Njihov dogovor, odnosno njihova rješenja korištena su u cijeloj (prvoj i drugoj) jugoslaviji sve do 1950. godine. Tada su na prijedlog UNESCO-a promijenjeni znakovi za glasove "č" i "dž", odnosno ģ (G sedij) - ovaj se znak uppotrebljava u izdanjima HAZU, isto kao ļ (L sedij) za "lj" i ń (N akutt) za "nj".). Ova su se dva glasa do tada pisala točkice 1346 = č (inače x) i točkice 13456 = dž (inače y). Glasovi "č" (od 1950. = točkice 16) i (dž) (također od 1950. = točkice 12456) koriste se i danas. Bekov/Ramadanovićev način pisanja bio je vrlo logičan jer su se "č" i "dž" tvorili kao "c" i "d" s dodanim točkicama 36, a "ć" i "đ" dodavanjem točkice 6. U skladu sa standardom UUOSSO-a glas "lj" koji se nekada pisao točkice 126, sada se piše točkice 1256. Ova je promjena uvedena zbog potrebe ujednačavanja pisanja okruglih zagrada u matematici i literarnim tekstovima. "Standard" gđe Funtek predviđa da se slova "dž", "lj" i "nj" pišu kao dvoslovi, dakle kao prije uvođenja Bek/Ramadanovićevog standarda. To bi bilo isto kao kada bi, primjerice, Nijemci propisali da se i u brajici glas "š" piše s tri znaka "s-c-h", a ne točkicama 156. Na sreću, na takvu suludu ideju nitko u njemačkom govornom području nije došao!!!
U razdoblju 1950.-1970. standardizacijom brajice bavila se Savezna komisija za Brajevo pismo. U toj komisiji bili su samo predstavnici Hrvatske i Srbije, a u njenom radu najviše su se istakli Ivan Krznarić, prof., Milutin Šakić, prof., Stanislav Šarić, prof. i dr Frane Tonković (Hrvatska) te iz Srbije Krsta Milanović, Milan Ordagić i Jagoš Đuretić, prof. Zadaća Komisije bila je i izrada kratkopisa za hrvatski, odnosno srpski jezik. Na žalost, u tome se nije uspjelo. Zbog nepostojanja zajedničkog interesa rad komisije se, naprosto, sam od sebe, ugasio, a komisija je prestala s radom bez nekog formalnog rješenja, odnosno odluke.
Rad na sistematizaciji, odnosno standardizaciji brajice nastavljen je u Hrvatskoj u sklopu Komisije za primjenu i usavršavanje brajice koja je djelovala i čiji je osnivač bio tadašnji Savez slijepih Hrvatske (danas Hrvatski savez slijepih = HSS). Komisija je imala snažnu potporu u svom radu od dugogodišnjeg tajnika Saveza, Ante Sedića, prof. Ona je dala rješenja za mnoge probleme brajice:
1. Izrađena je konačna verzija kratkopisa za hrvatski i srodne jezike,
2. Uveden je znak za velika slova = točkice 45 (po uzoru na marburšku sistematiku),
3. Usvojena je jedina ispravna klasifikacija znakova brajice. 63 pisana znaka svrstana su u 7 skupina: šest skupina od po 10 znakova i sedma od tri tzv. tvorbena znaka = točkica 3, točkice 36 i točkica 6.
4. Uveden je novi znak za pravopisnu točku = točkica 3 (ta se točka prije pisala znakom točkice 256),
5. Promijenjeni su znakovi za otvoreni (lijevi, početni) i zatvoreni (desni, završni) navodnik, Oni su se ranije pisali točkice 236 (otvoreni) i točkice 356 (zatvoreni) navodnik. Danas se i otvoreni i zatvoreni navodnik pišu istim znakom = točkice 2356.
6. Promijenjen je znak za otvorenu (lijevU okruglu i zatvorenu (desnu) okruglu zagradu koje su se nekada pisale istim znakom = točkice 2356. Te se zagrade u izdanjima pojedinih nakladnika danas pišu točkice 236 (otvorena) i točkice 356 (zatvorena) okrugla zagrada.
Ove se zagrade danas koriste u izdanjima COO, HKS i HSS.
7. Promijenjen je znak za "kroz" (kosa crta) koji se u izdanjima COO, HKS i HSS piše znakom točkice 1256. U izdanjima UUOSSO taj se znak piše jednako kao i u matematičkoj notaciji = točkice 256. Znak točkice 1256 u izdanjima UUOSSO koristi se za razlomačku crtu, dakle kao u matematičkoj notaciji.
8. Promijenjen je znak za apostrof koji se danas u publikacijama COO, HKS i HSS piše znakom = točkice 256. Ranije se on pisao znakom = točkica 3. U izdanjima UUOSSO apostrof se piše znakom = točkica 6.
9. Boris Topalović, prof. iz Zagreba preveo je i za Hrvatsku priredio publikaciju Međunarodno fonetsko pismo, koristeći britansko i njemačko izdanje.
10. Prevedena je na hrvatski marburška matematička notacija (postoji samo u rukopisu)
11. Prevedena je marburška elektrotehnička notacija (postoji u rukopisu)
12. Na temelju marburške šahovske i matematičke notacije izrađena je šahovska notacija za Hrvatsku (postoji samo u rukopisu).
Učinjene su još neke, manje značajne promjene o kojima ovdje nije potrebno govoriti.
U razdoblju od 1980. pa do polovice devedesetih godina došlo je do prekida u radu na standardizaciji brajice u našoj zemlji. Tada se posla standardizacije brajice za Hrvatsku prihvaća Ante Baković, prof. Nekako u isto vrijeme reaktivira se Komisija za primjenu i usavršavanje brajice, ali pod novim nazivom Hrvatski odbor za brajicu (HHOB) U njemu su predstavnici COO, HKS, HSS i UUOSSO te predstavnici još nekih institucija. Profesor Baković htio je poništiti (anulirati) sve promjnjene iz prethodnog razdoblja, ali su ga u tome spriječili Antun Kovač, prof. (tada tajnik HSS) i Ivan Krznarić, prof. (UUOSSO). Priručnik (knjižica) prof. Bakovića ima naslov Osnove hrvatske brajice. (objavljena je na crnom tisku i brajici u Biblioteci krivog naziva Šestotočka, 1994. u Zagrebu. Zanimljivo je napomenuti da je kao recenzent te publikacije naveden Ivan Krznarić, prof. iz Zagreba mada on to nije bio.
U narednom razdoblju standardizacijom brajice za Hrvatsku bavilo se jedino Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba iz Zagreba (UUOSSO), djelujući u okviru Hrvatskog odbora za brajicu. U to vrijeme je Hrvatski odbor za brajicu sve odluke donosio jednoglasno, pri čemu dio njegovih članova nije bio ni za kakve promjene = "Pleti kotec kakti otec" ili "Ne talasaj".
Udruženje je u publikaciji Unificirana brajica za hrvatski i srodne jezike 2006. i 2014. godine objavilo standard za brajicu. Publikacija je objavljena na brajici i crnom tisku, a sadrži najnovija rješenja za probleme u brajici, pri čemu su se koristila vlastita, ali i rješenja do kojih je došlo u europskom (marburškom) standardu za brajicu. Zanimljivo je da gospođa Funtek ovo važno djelo u svojem uratku uopće ne spominje, mada se ono nalazi kod svih ustanova za slijepe i Hrvatskog saveza slijepih te u Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci, a spominje se i na internetu. Kao i drugdje i ovdje vrijedi izreka da nema slučaja.
Standardom UUOSSO-a promijenjeni su neki znakovi, a dana su rješenja za nekoliko bitnih problema. Radi se o slijedećem:
1. Promijenjeni su znakovi za otvorenu i zatvorenu okruglu zagradu = točkice 126 i 345 (u Bakovićevim Osnovama oni se pišu: točkice 236 i točkice 356). Na ovaj način postiglo se da se okrugle zagrade pišu jednako u literarnim te u prirodoznanstvenim tekstovima, ali i u računalnoj tablici za ANSI 1250.
2. Znak za glas "lj" promijenjen je u znak točkice 1256. U Bakovićevim Osnovama on se piše točkice 126.
3. Promijenjen je znak za apostrof koji se piše točkica 6 (isto kao znak za razrješavanje). Ovo je rješenje preuzeto iz reformirane marburške sistematike za brajicu).
4. Promijenjen je znak za "kroz" (kosa crta) koji se piše točkice 256 (isto kao u brajevoj matematičkoj notaciji). Znak točkice 1256 koristi se kao znak za razlomačku crtu u brajevoj matematičkoj notaciji.
5. Uveden je novi način prikaza posebnih znakova kao primjerice točkice 45-14 = © (autorska prava itd.).
6. Uveden je novi način obilježavanja istaknutog teksta (podebljana slova, kosa slova, masna slova itd. Taj novi način obilježavanja istaknutog teksta preuzet je donekle iz Unificirane brajice za engleski jezik.
7. Uveden je novi način označavanja odlomaka.
8. Utvrđen je novi način obilježavanja stranica u djelima na crnom tisku koja se prepisuju na brajicu.
9. Uveden je novi način unošenja opisailustracija u brajičnim izdanjima, načina prikaza križaljki te pisanja tzv. rubnih bilježaka itd.
Unificirana brajica UUOSSO-a sadrži i popise kratica za engleski, francuski, hrvatski i njemački kratkopis.
U ovom razdoblju prevedena je i objavljena Međunarodna unificirana glazbena notacija, a taj je vrlo zahtjevan posao - da kažemo glazbenim načinom izražavanja - obavljen pod dirigentskom palicom Josipa Hrvoja, prof. iz Zagreba.
Godine 2020. slijepi profesor matematike Robert Pugar iz Zagreba priredio je za objavljivanje prijevod Marburške brajeve matematičke notacije, u koju je uvrstio i neka vlastita poboljšanja.
Ovdje se svakako treba kazati da je 80-ih godina u Sarajevu objavljen prijevod ruske, odnosno sovjetske brajeve matematičke notacije. Tu se radi o poboljšanoj marburškoj notaciji, čija su dobra rješenja kasnije preuzeta u marburšku notaciju. Ova se brajeva matematička notacija koristi u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji.
U ovom je razdoblju usvojena i osmotočkasta računalna tablica za kodnu stranicu ANSI 1250.
3
Zahvale
Evo što "autorica" navodi u Zahvalama: (uz neke stavke dani su kratki komentari, a redoslijed članica, odnosno članova Odbora za brajicu promijenjen je tako da jedan iza drugoga slijede predstavnici iste udruge ili institucije).
«Autorica posebno zahvaljuje profesoru matematike Robertu Pugaru, kao i ostalim članovima Odbora za brajicu i suradnicima koji su svojim stručnim savjetima doprinijeli izradi ovog Standarda (ovdje se jasno ne vidi tko su članovi Odbora, a tko suradnici) (inače se u ovom slučaju u hrvatskom koriste izrazi "doprinos" i "pridonijeti":
1. Josip Hrvoj, prof. (Udruga slijepih Zagreb = Hrvatski savez slijepih), - izvrsno pozznaje glazbene notacije za slijepe.
2. Andreja Veljača, mag. iur. (Hrvatski savez slijepih, tajnica, odnosno Izvršna direktorica HSS - ne služi se brajicom i slabo je poznaje),
3. Vojin Perić (Hrvatski savez slijepih, predsjednik, srednja stručna sprema - služi se brajicom, a djelomično poznaje problematiku ovog pisma),
4. Ivan Kolar (niža stručna sprema, korektor u Brajevoj tiskari COO Vinko Bek - služi se brajicom, najradije bi da se nikada ništa ne mijenja),
5. Nikola Rundek (srednja stručna sprema, korektor u Brajevoj tiskari COO Vinko Bek - služi se brajicom, nije upućen u problematiku ovog pisma),
6. Dijana Petrović, prof. (voditeljica Tiskare COO Vinko Bek - osoba koja vidi, ne služi se brajicom),
7. Zoran Rogić, mag. iur. (slijepa osoba, predsjednik UUOSSO - Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba - Zoran Rogić nije predstavnik UUOSSO u ovom Odboru jer nema potrebnih ovlasti),
8. Liduška Salaba, viša PTT škola (voditeljica Brajične tiskare Hrvatske knjižnice za slijepe - poznaje brajicu, ali se njome ne služi aktivno, problematiku ovog pisma poznaje vrlo slabo i uglavnom je konzervativnih nazora),
9. Ivana Vinko, mag knjižničarstva (Hrvatska knjižnica za slijepe - slijepa i mlađa osoba koja se ničime ne ističe kad se radi o problematici brajice).»
Kako proizlazi iz gornjeg popisa, u Odboru su s po 3 predstavnika zastupljeni COO i HSS, HKS s 2, a UUOSSO - ako se Zoranu Rogiću, dipl. iur. uvjetno prizna status predstavnika UUOSSO tek jednim, odnosno nijednim.
COO i HKS se bave primjenom brajice (tiskanje), a HSS u novije vrijeme, otkako se za tiskanje udžbenika objavljuju natječaji, takođe primjenom brajice (tiskanje).
4
Korištena literatura (u Standardu)
Ovdje donosimo popis literature kojom se "autorica" koristila prilikom izrade Hrvatskog standarda brajice
1. Baković, A.(1994): Osnove hrvatske brajice. Biblioteka šestotočka. Hrvatski savez slijepih. Zagreb.
2. BANA (Braille Authority of North America)(2010): Guidelines and Standards for Tactile Graphic - Brajev odbor Sjeverne Amerike
3. BANA (Braille Authority of North America)(2016): Braille Formats, Principles of Print-to-Braille Transcription - Brajev odbor Sjeverne Amerike, Brajevi formati, Načela za prepisivanje s crnot tiska na brajicu
4. Bele, J. (2002): Pravila izrade udžbenika. Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Zagreb
5. Bele, J. (2009): Standardi za izradu udžbenika na brajici - prijedlog Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Zagreb
6. ICEB (International Council on English Braille) (2013). Rules of Unified English Braille, Second Edition - Međžunarodni odbor za englesku brajicu (Pravila za unificiranu englesku brajicu, Drugo izdanje)
7. Povjerenstvo za slovensku brajicu (2015): Standard slovenske brajice. Ljubljana
8. UKAAF (United Kingdom Association for Accessible Formats) (2012): Minimum Standards Braille. - Udruga Ujedinjenog Kraljevstva za pristupačnost formata, Minimalni standardi za brajicu)
9. UKAAF (United Kingdom Association for Accessible Formats) (2016): Guiding Principles for the Presentation of Braille - Udruga Ujedinjenog Kraljevstva za pristupačnost formata (Glavna načela za prikaz brajice)
10.UKAAF (United Kingdom Association for Accessible Formats)(2017): Standard dimensions for the UK Braille Cell. - Udruga Ujedinjenog Kraljevstva za pristupačnost formata (Standardi za veličinu brajeve kućice u Ujedinjenom Kraljevstvu)
11. UUOSSO(Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba (2010): Proizvodnja prilagođene obrazovne literature za slijepe islabovidne osobe i Upute za izradu udžbenika i ostale školske literature za potrebe slijepih učenika. Zagreb - Ove smjernice su izrađene za internu upotrebu i ne smiju se koristiti kao javni dokument. UUOSSO nitko nije pitao da li se one smiju i mogu koristiti u bilo koju drugu svrhu. O njima i prijedlozima COO trebalo se razgovarati na sjednicama Hrvatskog odbora za brajicu, ali do takve rasprave nikada nije došlo.)
5
STANDARD HRVATSKE BRAJICE
Ovdje je doslovan "autoričin" citat koji zaslužuje samo kratki komentar:
"U dogovoru s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, u
periodu od 6. svibnja do 6. lipnja 2020. odrađeno je
javno očitovanje o prijedlozima Standarda hrvatske brajice (Funtek, 2020.) i
Brajične matematičke notacije (Pugar, 2020.).
Napomena: "Autorica" ne navodi da li je "javno očitovanje" obznanjeno i kome su upućene obavijesti o njemu. Stoga se slobodno može zaključiti da oo nije niti najavljeno, niti je o njemu bilo tko obaviješten - možda su to bile samo osobe koje "autorica" spominje kao "suradnike" ili članove Odbora za brajicu.
Na temelju zaprimljenih očitovanja, Odbor za brajicu je na sastanku održanom 15. lipnja 2020. razmotrio komentare i sukladno tome uveo određene promjene u navedene dokumente.
Napomena: Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba o svemu ovome nije obaviješteno. Nadalje, gdje i kada su ta očitovanja objavljena?
Napomena: Dugotrajan, ozbiljan i zahtjevan rad na standardizaciji brajice ne radi se na ovakav način i u njemu ne mogu, niti smiju, sudjelovati osobe koje se ne služe ovim pismom.
6.
Latinica i ćirilica
1 U Hrvatskoj se koristi GAJICA (latinica sa znakovima za hrvatski jezik). U njoj su 22 slova iz klasične latinice te 8 slova za specifične hrvatske glasove. To su:
a b c č (c s kvačicom), ć (c s akutom), d, dž (dvoslov), đ (d s crtom), e, f
g h i j k l lj (dvoslov), m n, nj (dvoslov
o p r s š (s s kvačicom) t u v z ž (z s kvačicom)
Naravno, koriste se i slova q, w, x, y, ali ona nisu članovi hrvatske abecede.
2 U izdanjima HAZU koristi se tzv. AKADEMICA u kojoj za svaki hrvatski glas postoji poseban znak. To su:
a b c č (c s kvačicom), ć (c s akutom), d, ģ (g jsedij), đ (d s crtom), e, f
g h i j k l ļ (l sedij), m n, ń (n s akutom)
o p r s š (s s kvačicom) t u v z ž (z s kvačicom)
Napomena: Moždabi bilo bolje umjesto ģ i ļ koristiti ď i ĺ (l s akutom). Tako bi se č, dž, š i ž pisali s kvačicom, ć, lj, nj s akutom, a đ (d s crtom - znak za đ uveden je nakon Gajeve svrti.
3 Prema prikazanom u GAJICI postoje 22 slova za klasične i 8 slova za posebne hrvatske glasove.
4 Ćirilica se koristi u Bosni i Hercegovini, crnoj Gori i Srbiji. Između - da tako kažemo - naše i ruske ćirilice postoje male razlike za pisanje nekih glasova koji se jednako izgovaraju, ali se različito pišu u našoj i ćirilici za ruski jezik.
7.
Umjesto zaključka
1 Potrebno je utvrditi tko je pravi autor publikacije STANDARD HRVATSKE BRAJICE. To je bitno i važno iz više razloga o kojima nije potrebno govoriti.
2 Poslom sistematizacije i standardizacije brajice uvijek su se bavili slijepi intelektualci koji jedino praktički i teoretski zaista dobro poznaju pismo za slijepe.
3 Tijelo za standardizaciju brajice u Hrvatskoj - njegov sastav i djelokrug rada - trebaju i moraju dogovorno utvrditi sve udruge i ustanove koje su aktivne u području primjene i usavršavanja brajice. Ako bi to bilo drugačije, svaka od spomenutih institucija mogla bi osnovati vlastiti odbor za primjenu i usavršavanje brajice.
4 Rad na primjeni i usavršavanju brajice vrlo je ozbiljan, složen, zahtjevan i dugotrajan posao. O tome najbolje govori vrijeme utrošeno za izradu unificirane brajice za engleski jezik na čemu se radilo desetak godina.
5 Dogovorena i jednom usvojena rješenja ne mogu se i ne smiju mijenjati tako da se kaže da je zaguvljen zapisnik pa da se sve mora iznova rješavati i odlučivati.
6. I na kraju ovog priloga valja kazati koju riječ o tzv. "krovnim" udrugama koje okupljaju gotovo sve slijepe u nekoj zemlji. To je u Hrvatskoj, primjerice, Hrvatski savez slijepih koji često pokušava svojatati ulogu arbitra u rješavanju svih problema. To, naprosto, nije moguće, niti može biti istina. O tome najbolje svjedoče udruge slijepih nastale izvan Saveza koje su se pojavile prije svega zato što Savez nije mogao, a niti može, riješiti sve probleme slijepih i sljepoće. Svatko od sebe mora davati ono najbolje što može i cijeniti rad i dostignuća i postignuća drugih.
Uspješnost bilo koje udruge, pa tako i one krovne, ovisi isključivo o raspoloživim kadrovima. Uspjesi se ne mogu očekivati, ukoliko se ne uvažavaju razlike u mišljenjima i pristupu njihovom rješavanju. Ako za rješavanje nekog problema nisu potrebne promjene, onda su i razna povjerenstva suvišna. O tome možda najbolje govori ćinjenica da ni nakon 30 godina nismo ostvarili nikakav napredak u vraćanju prava na tzv. dodatak za tuđu pomoć i njegu i da je Hrvatska u tom pogledu na posljednjem mjestu od svih republika i pokrajina bivše Jugoslavije. Teško da je za to odgovoran HSS, a ne zna se ni koga bi se osobno moglo okriviti.
Kvaliteta rada i način djelovanja svake udruge ovisi o kadrovima i načinu djelovanja te mogućnosti zadovoljavanja specifičnih potreba određene skupine invalida - u našem slučaju slijepih. Primjerice, da nije osnovano Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba slijepi učenici ne bi imali mnogih udžbenika. Krovne bi udruge trebale biti skromnije u procjeni vlastitih i tuđih mogućnosti zadovoljavanja specifičnih potreba svog članstva. Suradnja bi bila vrlo korisna i plodonosna.
7 Radi svega iznijetoga u ovom dokumentu Udruženje za 7 Radi svega iznijetoga u ovom dokumentu Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba ne može i neće koristiti "standard" hrvatske brajice "autorice" gospođe Mladene Funtek jer bi to značilo povratak u neka davna vremena.
2.
KRATAK OSVRT NA "STANDARD HRVATSKE BRAJICE"
IZDANJE NA CRNOM TISKU
Mladena Funtek, mag. rehab. educ.
Zagreb, kolovoz 2020.2
Autor osvrta: Boris Topalović, prof.
VAŽAN PROPUST
U periodu od 6. svibnja do 6. lipnja 2020., Hrvatski savez slijepih je odradio javno očitovanje o prijedlozima Standarda hrvatske brajice (Funtek, 2020.).
Međutim, širem krugu iskusnih slijepih poznavatelja brajice nitko nije priopćio rokove očitovanja pa tako dosta slijepih intelektualaca nije bilo u mogućnosti dati svoje primjedbe niti prije niti poslije očitovanja i usvajanja novog standarda. Time su zaobiđeni najiskusniji korisnici hrvatske brajice, među kojima je i stanovit broj onih koji su u proteklim desetljećima najviše radili na njezinom usavršavanju. Osim toga, novi standard nije sve do danas objavljen na brajici za koju je zapravo i izrađen, nego samo na crnom tisku u .pdf formatu, koji je slijepim korisnicima teže pristupačan.
SADRŽAJNI NEDOSTATCI
U tablicu sadržaja morale bi se unijeti i "Zahvale" kao zaseban podnaslov, kojega za sada tamo nema.
Valjalo bi također razmisliti trebaju li u priručniku biti prije obrađeni brajični predznaci ili hrvatska abeceda.
Nadalje, predznaci za ukošena i podebljana slova te za podcrtavanje morali bi se navesti i u prvom dijelu priručnika među ostalim predznacima, gdje ih za sada nema, već se navode samo u drugom dijelu.
Konačno, iza naslova "2.3. Prilagodba na tehničkoj razini", koji se nalazi u drugom dijelu priručnika, trebalo je brojem obilježiti i prvi podnaslov, kako je to učinjeno i sa svim ostalim podnaslovima i također ga uvrstiti u tablicu sadržaja.
TERMINOLOŠKE DILEME
Brajične točke ili brajične točkice? - U Hrvatskoj govorimo o brajičnim točkicama kada se misli na točkice od kojih se sastoje slova i znakovi brajice, a pod brajičnom točkom podrazumijeva se samo interpunktni znak (.).
Red/reda/redova ili redak/retka/redaka? -Uporaba riječi red i redak u priručniku nije dosljedna nego se koristi malo jedna a malo druga od njih. Valjalo bi to popraviti tako da se dosljedno koristi izraz redak kad se misli na redak teksta.
Pokazatelj okretanja stranica ili pokazatelj prelaska stranice? - Prvi od ova dva izraza pomalo je nejasan i bilo bi bolje tu oznaku nazivati pokazateljem prelaska stranice jer ona u stvari pokazuje gdje se prelazi na novu stranicu, a to se često događa i bez okretanja.
Transkriptor ili prepisivač odnosno brajografičar? -? Izraz transkriptor preuzet je iz engleske stručne literature. Kod nas su se udomaćili izrazi prepisivač odnosno brajografičar pa bi ih valjalo rabiti i u ovom priručniku.
POGREŠKE KOJE JE LEKTOR PREVIDIO
U nastavku navodim stanovit broj pogrešaka u priručniku koje bi svakako trebalo ispraviti:
1.5.2. ... poslužioca u adresi elektroničke pošte ... (... poslužiteljau adresi ...)
2.2.6 ... na petom slovom mjestu ... (... slovnom mjestu ...)
2.2.12. ... prvi red odlomak ... (... prvi redak odlomka ...)
2.2.15. ... preporučuje navesti naslove ... (... preporučuje se navesti naslove ...
2.2.15. ... bez navođena brojeva stranica ... (... bez navođenja brojeva stranica ...)
2.3.5. ... svi bi se materijali na brajici trebala tiskati ... (... na brajici trebali tiskati ...)
Ukratko o taktilnoj brajici (nema broja):
... jer se kao i brajica čita se ...(... jer se kao i brajica čita ...)
Korištena literatura (nema broja):
... print to Braille trascription ... (... print to Braille transcription ...).
ZAKLJUČAK
U ovom sažetom osvrtu dane su u natuknicama samo neke primjedbe i ispravci koje bi autorica svakako morala uzeti u obzir ako bude pripremala novo izdanje priručnika.
Kada se govori o uvedenim promjenama, nije sasvim jasno na koji standard hrvatske brajice se te promjene odnose jer je u posljednjim desetljećima u Hrvatskoj bilo u uporabi barem dvije inačice brajičnog standarda, koje se u većoj ili manjoj mjeri podudaraju i s ovim novim standardom.
U drugom se pak dijelu priručnika opširno obrađuju preporuke za prepisivanje i oblikovanje teksta na brajici, što će zasigurno biti od najveće koristi za naše brajične tiskare, dok bi za prosječnog korisnika brajice njihovo potpuno poznavanje bilo prezahtjevno.
3.
Hrvatski standard brajice - Kratak osvrt
Boris Topalović, prof iz Zagreba
Odgovor gospođe Mladene Funtek
Poštovani gdine Topalović,
Hvala Vam na Vašem osvrtu. Poziv za očitovanjem bio je raspisan na našim stranicama u svibnju prošle godine, te proslijeđen na adrese institucija i osoba koje se bave izdavanjem brajičnih materijala koje su bile u našem adresaru. Žao nam je što ste tek kasnije primili tu obavijest. No, kako je napomenuto u uvodu samog Standarda, svi komentari na priručnik su dobrodošli bez obzira na rok za očitovanje.
Svjesni smo da je ova verzija Standarda napravljena na crnom tisku i time manje pristupačna slijepim i slabovidnim osobama. Svakako nam je u planu napraviti i brajičnu verziju. No, s obzirom da smo neprofitna organizacija, ovisimo o projektnom financiranju svojih aktivnosti. Trenutno smo na taj način uspjeli osigurati prilagodbu i tisak nove matematičke brajične notacije profesora Pugara. Nadamo se da ćemo uskoro imati prilike prilagoditi i tiskati i Standard.
Drugi dio priručnika koji je vezan za prepisivanje i oblikovanje teksta smatramo važnim jer je danas zbog napretka tehnologije tisak na brajici sve rašireniji. Stoga taj dio predstavlja reference, nešto na što se osobe koje se bave tiskom mogu osloniti kako bi se osigurala minimalna kvaliteta brajičnih materijala, kako je i objašnjeno u uvodu samog Standarda.
Što se tiče Vaših komentara na redoslijed obrađenih tema, terminološke dileme, pogreške lektora i sl., svakako ćemo ih prenijeti Odboru za brajicu na njegovom sljedećem sastanku, te Vam javiti službeni odgovor.
Lijep pozdrav,
Mladena Funtek
Hrvatski savez slijepih
Napomena
Tvrdnja gospođe Mladene Funtek iznijeta u njenom odgovoru (u nastavku) naprosto nije istinita. Primjerice, Udruženje za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba nikada nije dobilo nikakvu obavijest o "javnom očitovanju". Nije nam poznato da je tu i takvu obavijest dobio bilo koji slijepi stručnjak za brajicu.
«Hvala Vam na Vašem osvrtu. Poziv za očitovanjem bio je raspisan na našim stranicama u svibnju prošle godine, te proslijeđen na adrese institucija i osoba koje se bave izdavanjem brajičnih materijala koje su bile u našem adresaru.»